Pogledaj još videa...

Kada je u siječnju Vlada utemeljila Agenciju za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, na nejaku državnu sisu prikopčalo se novih 510 državnih službenika. Za početak djelovanja te ustanove osigurano je 11,9 milijuna kuna.

Agencija je počela s radom u siječnju, u jeku žestoke krize, kada je u Hrvatskoj svakog dana bez posla ostajalo više od 600 ljudi, a na evidenciji HZZ-a bile su 309.562 nezaposlene osobe.

Novo bujanje preglomazne državne birokracije, koja “jede” čak 46,9 posto hrvatskog BDP-a, popraćeno je tek šturim informacijama kako će Agencija obavljati sva plaćanja, od potpora i kapitalnih ulaganja do utroška sredstava iz fondova EU-a, što je do sada provodilo Ravnateljstvo za tržišnu i strukturnu potporu pri Ministarstvu poljoprivrede. U to je vrijeme ministar Božidar Pankretić upozorio da su to poslovi bez kojih ne možemo u Europu.

-  Osim što preuzima sve dosadašnje obveze Ravnateljstva, Agencija istodobno to čini i s uredima na lokalnoj razini. Uz sredstva iz nacionalnog proračuna za potpore i ruralni razvoj, koja za ovu godinu iznose gotovo 3,5 milijardi kuna, Agencija će od 2010. biti zadužena i za financiranja iz IPARD-a, a riječ je o 179 milijuna eura -kazao je Pankretić.

Da se radi o Agenciji koja se mora utemeljiti bez odgađanja, potvrdio je i ministar Petar Čobanković.

-  Automatizmom smo naših 140 djelatnika već prebacili u Agenciju, a iz Ministarstva uprave preuzeto je još 240 ljudi, dok je za 67 novih djelatnika raspisan natječaj. Dakle, za početak će u Agenciji raditi oko 440 djelatnika, a kada profunkcionira u cijelosti, brojit će 510 djelatnika - kazao je Čobanković.

Prioritetni zadatak Agencije je uspostava ARKOD-a kako bi se identificirale sve zemljišne čestice u zemlji. Izostalo je objašnjenje hoće li ministarstva uprave ili poljoprivrede, prelaskom tolikog broja činovnika u Agenciju, doživjeti kolaps. No, bilo kako bilo, ovo je tek jedan, vrlo rijedak, primjer transparentnoga metastaziranja državne uprave, koje traje već godinama.

Naime, ako zanemarimo rat i njegove posljedice, te rastakanje gospodarskog tkiva pljačkaškom privatizacijom, metastaza državnih agencija, fondova, zavoda, uprava i ureda najozbiljnija je prijetnja Hrvatskoj koja je već na koljenima.

- Iako je teško reći kome je to prvo “palo na pamet”, nekontrolirano rojenje tih, slobodan sam kazati, paradržavnih nametnika u kojima su se uhljebljivali potrošeni političari, bivši ministri, državni tajnici i drugi stranački dužnosnici, počelo je agresivnije od ministra Ivana Đurkića. On je 1999. godine, pripremajući rezervni položaj, neizbježnim odlaskom iz ministarske fotelje, kroz Sabor progurao osnutak Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Osijeku. Za v.d. ravnatelja je postavio Stanka Volenika koji mu je čuvao čelnu poziciju, a zauzvrat je nagrađen njegovim zamjenikom. Iznoseći ovaj, kao i druge primjere, “kopam si vlastitu jamu”, pa je razumljivo zašto nisam spreman u javnost izići sa svojim punim imenom i prezimenom - kaže nam jedan domaći poduzetnik.

Da ne govori napamet, naš izvor iznosi i argumente.

- Zavod u koji je Đurkić ugurao čak 40-ak zaposlenih, suvišan je i nepotreban trošak poduzetnicima. On je ekskluzivno dobio monopol za kontrolu popratnih papira pri uvozu sjemena i sadnog materijala koji su imali uredne deklaracije koje su priznali WTO i druge međunarodne asocijacije. Podsjećam, mi smo, pristupanjem WTO-u, već priznali kao valjanu takvu dokumentaciju. U prosjeku je to svakog uvoznika godišnje stajalo 30-ak tisuća eura - kaže nam sugovornik.

Kada je “otkrivena” shema, utemeljen je i Zavod za voćarstvo u Sv. Zelini, na čijem je čelu Ante Biško koji je 1999. godine bio tajnik Povjerenstva za poljoprivredno rasadničarstvo u Ministarstvu poljoprivrede. U Hrvatskom centru za poljoprivredu i selo ima čak šest različitih zavoda.

 Unatoč tomu što već postoje Zavod za zaštitu bilja, utemeljen je i Institut. Recimo, Zavod za zaštitu bilja iz Zagreba postao je obiteljska tvrtka. Nakon odlaska u mirovinu ravnatelja Radoslava Mastena, u njegovu fotelju zasjela je njegova kćerka Tatjana. Za njihov pečat, bez kojeg, primjerice, uvezeni sjemenski krumpir ne može na tržište, Zavod po kilogramu naplaćuje 50 lipa(?!) i tako do besvijesti gule poduzetnike, iako bi bilo logično da naplate svoju uslugu, vrijeme utrošeno na kontrolu.

Zanimljivo je da se u ovom trenutku gotovo i ne zna koliko je u zemlji takvih paralelnih i nepotrebnih agencija i zavoda. O tome koliko ljudi zapošljavaju, da i ne govorimo. Na izravni novinarski upit, od Vlade nas upućuju Ministarstvu uprave, a od njih ne stiže odgovor.

- Ne samo da se ne zna koliko ih ima, nego i međusobno ne znaju za jedne druge i što tko treba raditi. Kad trebaš riješiti neki problem, šalju vas jedni drugima, s vama igraju ping-pong, dok vam ne dosadi i dignete ruke od svega. Upravo čekam da mi država riješi poslovni problem od životne važnosti. Ako poslije toliko godina čekanja “popušim”, s imenom i prezimenom ću prozvati odgovorne - navodi jedan ugledni šibenski poduzetnik.

Sizifov je posao doći do svih “duplex” ili “triplex” državnih institucija koje kao pijavice već godinama sišu krv poduzetnicima.

- Očekujemo da su utemeljene kako bi pomogle poduzetnicima pri ulaganjima, a one su se pretvorile u kočničare - kaže Hrvoje Marušić, predsjednik HUP-a za Dalmaciju.

 Da je voda došla do grla, pokazuje i najnoviji potez premijerke Jadranke Kosor koja je prije nekoliko danas započela operaciju gašenja, odnosno spajanja nekih agencija, uprava, zavoda...

Na žalost, i poslije te operacije, državno stado činovnika ostaje na broju. Možda će se tek smanjiti broj (pro)čelnika, po čemu je hrvatska državna administracija postala poznata, jer je u njoj svaki peti zaposleni šef.



slobodnadalmacija.hr