Pogledaj još videa...

Mi koji se zalažemo za zaštitu brenda dalmatinskog pršuta kao tradicionalne i autohtone delicije i koji dalmatinski pršut proizvodimo od butova svježe zaklanih svinja iz produženog tova i točno određene pasmine uzgojenih u Slavoniji, ugroženi smo i onemogućeni u razvoju politikom uvoza preko bescarinskih kvota.

Jedna od tih odluka je i ova što ju je Vlada verificirala u četvrtak kada je odobrila uvoz 3500 tona svježih svinjskih butova iz zemalja Europske unije – pun gorčine kazuje Jakov Lovrić, direktor i vlasnik Mesne industrije Lovrić (MEL) iz Hrvaca.

– Naša obiteljska tvrtka za proizvodnju mesa i mesnih prerađevina osnovana je 1981. godine. Od 1995. godine počeli smo s ozbiljnijom proizvodnjom pršuta.

Uzgoj u Podravini

Naši pršuti kvalitetom su osvojili naslove šampiona na brojnim hrvatskim i inozemnim sajmovima u konkurenciji s najvećim i najpoznatijim proizvođačima pršuta iz Europe. Takav pršut iz naše proizvodnje, od svinje uzgojene u produženom tovu u Slavoniji, ponajviše u Podravini, ne može u maloprodaji stajati 60 ili 70 kuna.

Proizvodnjom pršuta kakvu zagovara i prakticira MEL i još nekoliko pršutara iz Dalmacije mi potičemo cijeli proizvodni lanac, od stočne hrane do fete slasnoga dalmatinskog pršuta na stolu.

Uništava nas, međutim, uvozni lobi koji se redovito uspijeva izboriti za bescarinske uvozne kvote. Na taj način nekoliko uvoznika zarađuje, a to što u isto vrijeme uništavaju proizvodnju u Hrvatskoj nikoga, očito, nije briga. Da ne govorimo o lažnom deklariranju osušenih svinjskih butova iz takvog uvoza na koje lijepe etikete “dalmatinski pršut” i “izvorno hrvatsko”.

Tradicijska proizvodnja

Koliko se proizvodi pravih, a koliko lažnih dalmatinskih pršuta?

– Teško je reći točan broj. MEL spada u veće proizvođače, a godišnje proizvedemo svega desetak tisuća komada. Po nekim procjenama u Dalmaciji se proizvede 150 do najviše 200 tisuća pršuta od domaće sirovine, a od uvozne sirovine, kažu, oko 500 tisuća.

Prerađivači uvoznih svinjskih butova reći će da u Hrvatskoj nema dovoljno te vrste mesa i bit će u pravu!?

– Da, bit će u pravu, ovakvim uvozom još više sutra nego danas jer doslovno pustoše proizvodnju slavonskih svinjogojaca.

Vi ste član udruge “Dalmatinski pršut” izrasle na sinjskome Nacionalnom sajmu pršuta. Još prije 3-4 godine pokrenuli ste postupak brendiranja i zaštite dalmatinskog pršuta. Kada ste trebali okončati posao, međusobno ste se svadili.

– Moje je polazište da ta naša udruga u kojoj je 17 proizvođača pršuta nije niti može biti vlasnik brenda dalmatinski pršut. Vlasnik toga brenda je narod Dalmacije i Hrvatske.

Da, postupak smo pokrenuli davno, uredno ga vodili i pripremili pravilnik sukladan tradicijskoj proizvodnji dalmatinskog pršuta od odabranih sorta svinja uzgojenih u Hrvatskoj.

A onda se umiješao uvozni lobi i počeo s prilagođavanjem pravilnika svojim interesima. Pa je tako izbačen dio koji se odnosio na svinjske sorte, hranidbeni lanac i, što je najvažnije, promijenjena je odredba da se svježi svinjski but mora soliti najkasnije 48 sati od klanja. Tih 48 sati bilo je dostatno da se svinja zakolje u Slavoniji, meso obradi i dopremi do nas pršutara na soljenje.

Oni hoće 96 sati kako bi se kamionima svježi svinjski butovi mogli dopremiti iz bilo koje zemlje Europe ili avionskim prijevozom sa svih strana svijeta, na primjer i iz Kine.

Kilogram minimalno 120 kuna

Najavljivali ste da će MEL širiti proizvodnju dalmatinskog pršuta. Zašto ste stali?

- Pravi dalmatinski pršut ne može se prodavati ispod 120 kuna za kilogram. S takvom cijenom jamčimo da se radi o potpuno domaćem proizvodu. Ljudi znaju da je naš pršut kvalitetan, ali u pomanjkanju novca opredjeljuju se za pršut od 60 ili 70 kuna proizveden od uvoznih butova “ž” kvalitete u odnosu na našu sirovinu.

slobodnadalmacija.hr