Pogledaj još videa...

Prema službenim internetskim stranicama Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, od svih hrvatskih veleposlanika i konzula raspoređenih po cijelome svijetu, samo jedan jedini govori srpski jezik.

To je 66-godišnji Žarko Plevnik, generalni konzul RH u SR Njemačkoj sa sjedištem u Hamburgu. Među stranim jezicima kojima “barata”, Plevnik je u svojem životopisu na stranici MVPEI-ja naveo čak njih deset, od čega je četiri svrstao u rubriku “tečno”. A među tim tečnima, osim njemačkog, slovenskog i makedonskog, ovaj je konzul naveo i – srpski!

Budući da ni jedan drugi veleposlanik i konzul nisu u svojim životopisima naveli poznavanje srpskoga kao stranog jezika, sudeći prema službenim internetskim stranicama MVPEI-ja nameće se zaključak da nitko od stotinjak šefova diplomatsko-konzularnih misija RH u svijetu ne zna srpski jezik.

S druge, pak, strane, čudno je objasniti kako to da konzul u Hamburgu, ako je već naveo znanje srpskog kao stranog jezika, nije ubrojio još i crnogorski i bošnjački, koji su također proglašeni standardnim jezicima pa su kao takvi, u odnosu na hrvatski, strani jezici baš kao i srpski.

Ćakula s Jeremićem

U MVPEI-ju smo dobili odgovor da se znanje srpskog, crnogorskog i bošnjačkog jezika, uzimajući u obzir njihove jezične posebnosti, također smatra znanjem stranog jezika. Dakle, sudeći prema ovom stajalištu MVPEI-ja, podatak iz biografije Žarka Plevnika nije nikakva komična bizarnost, nego relevantan podatak o njegovim jezičnim znanjima i vještinama.

No, ostaje i dalje neobjašnjivim fenomen da je u cijeloj diplomatsko-konzularnoj mreži Republike Hrvatske samo konzul u Hamburgu iskoristio pravo na činjenicu da se srpski u hrvatskoj diplomaciji smatra stranim jezikom, te ga naveo u svojem životopisu.

Ako je za hrvatskog diplomata srpski strani jezik, kojim se onda jezikom služi naš veleposlanik u Beogradu Željko Kuprešak u komunikaciji s domaćinima, primjerice s tamošnjim ministrom vanjskih poslova Vukom Jeremićem – upitali smo nadležne u MVPEI-ju. Govori li Kuprešak u Beogradu sa Srbima engleski, s obzirom na to da je u svojoj biografiji naveo da se aktivno služi tim jezikom, dok srpski uopće nije naveo.

Iz MVPEI-ja smo dobili odgovor: “Veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu, a imajući u vidu mogućnost obostranog razumijevanja bez poteškoća, u bilateralnim razgovorima sa srbijanskim dužnosnicima u pravilu se služi hrvatskim jezikom.” Osim toga, u odgovoru koji smo dobili od glasnogovornika MVPEI-ja Marija Draguna stoji i to da “treba razlikovati aktivno govorenje jezika od njegova pasivnog razumijevanja”.

U tom smislu, stvar je osobne procjene svakog pojedinog veleposlanika ili konzula govori li aktivno srpski jezik. Osim toga, nenavođenje pasivnog poznavanja određenog jezika u životopisu, pa tako i srpskog, ne znači nužno da netko taj jezik i ne razumije, kaže se u odgovoru MVPEI-ja Spektru.

Stara polemika

Govore li Hrvati i Srbi istim ili različitim jezikom, pitanje je koje seže u vremena koja su daleko od onoga trenutka kada se jedan hrvatski konzul usudio napisati u svojem životopisu da je srpski strani jezik koji tečno govori. No, ni lingvisti iz različitih nacija bivše Jugoslavije nisu jedinstveni u odgovoru na to pitanje.

Presnimka ponosne internetske objave poliglota Plevnika

Tako će, primjerice, profesorica Mirjana Vlaisavljević s Filozofskoga fakulteta u Banjoj Luci još i danas reći da “tzv. bosanski jezik nije ništa drugo nego sarajevska varijanta hrvatskog jezika”. Na udaru kritika srpskih jezikoslovaca našli su se i srpski političari u Republici Srpskoj, kojima je zamjereno da se “mnogo koriste kroatizmima, zbog čega ugrožavaju srpske nacionalne interese”, a tamošnji lingvist Milorad Telebek poručio je političarima da time pokazuju kako “nemaju razvijenu svijest o svojoj kulturi i tradiciji”.

S druge strane, crnogorski diplomati, nakon uspostave državne samostalnosti, u nekoliko su slučajeva demonstrativno napustili međunarodne konferencije na kojima nije osiguran prijevod na njihov, crnogorski jezik, iako im je organizator osigurao prevoditelje na hrvatski ili, pak, na srpski jezik. Crnogorci su na to rekli: ili crnogorski, ili idemo van.

Možda je u tom smislu Žarko Plevnik postao preteča buduće nove prakse u kojoj će gotovo svi ili većina hrvatskih diplomata u svojim životopisima bez krzmanja među strane jezike navesti srpski, bosanski i crnogorski.

Jer, neki lingvisti već danas upozoravaju da je razlikovanje tih jezika možda smiješno starijim generacijama koje su živjele u bivšoj državi, ali da današnja generacija Hrvata mlađa od 25 godina ne zna za veliki dio srpskih riječi, poput “voz”, “ostrvo” ili “vazduh”, koje mogu čuti tek u srpskim filmovima. A što god rekli lingvisti, bit će, dakako, uvijek i onih koji su uvjereni da se Hrvati i Srbi jezično razumiju sto posto, a u svemu ostalom – nula posto!



slobodnadalmacija.hr