Željko Hržić iz Trilja, Hrvat, razveden, otac troje djece, od kojih dvoje maloljetno, ekonomist bez zaposlenja - sažetak je presude Općinskog suda u Splitu iz prosinca 2008., kojom je nekadašnji ratnik proslavljene 4. gardijske brigade HV-a dodirnuo dno
- A imao sam sve, suprugu, troje djece, idilu obiteljskog života, siguran posao u banci koji sam obavljao u košulji i s kravatom oko vrata - kazivao nam je smireno Hržić. - I tada, 1989. i 1990., ne želeći ostati po strani, aktivno se uključujem u stvaranje pretpostavki za oživotvorenje hrvatskog višestoljetnog sna - stvaranja hrvatske države.
U studenome 1990. inicirao sam i organizirao u Splitu svehrvatski skup na Prokurativama. Vrlo brzo skupio sam potpise 20 tisuća Splićana u knjigu zahvale senatoru SAD-a Bobu Doleu, te sam istu s potpisom mAnte Jurića i tadašnjega gradonačelnika predao američkom konzulatu u Zagrebu.
Pojavom prvih barikada 1. rujna 1991. pristupam 4. brigadi ZNG-a i iza mene ostaju bitke oko Zadra, Južnog bojišta i Maslenice. Koncem 1993., zbog teške bolesti sina, napustio sam brigadu ne želeći pritom amoralno ili preko reda ostvariti nijedno pravo ili pogodnost iz Zakona o pravima hrvatskih branitelja.
Otvorio sam vlastitu tvrtku za maloprodaju upravnih biljega koja je poslovala u sklopu prostorija PU splitsko-dalmatinske. Živjeli smo kao podstanari, poginula mi je sestra kao pripadnica MUP-a i, unatoč svemu, te ponajviše ustrajnosti na vlastitoj inicijativi, tvrtka nikada ni jedan dan nije bila u blokadi.
- Postao sam objekt udara moćnika iz svih sfera i u lavini njihove isprepletenosti mitom, korupcijom i nepotizmom, preko noći sam pometen u sumnjivom natječaju za davanje u zakup poslovnog prostora kojim bih nastavio poslovanje.
Izbili su me krajnje nezakonitim postupcima i moj posao dali svome, pa sam završio na ulicu. Slijedilo je potucanje po Zavodu za zapošljavanje, molbe za dobivanje jednokratne socijalne pomoći, uzaludna pravna bitka, obraćanje najvišim institucijama s jalovim učincima, te zatim-u dahu nam je kazao Hržić. Vraćat će usluge suborcima.

Tužna istina u našoj državi. radi pošteno i žrtvuj se i biti češ nitko i ništa... dok neki lopovi ništa ne rade i imaju sve i još uz to ih podupire naša država s time što im omogućuje da još više kradu siromašne i jadne.
Kako je moguće da se dopušta da jedna tvrtka koja prodaje hranu zaradi toliko da si vlasnik može priuštiti hotele, jahte, aute dok u inozemstvu to imaju samo ljudi koji posjeduju tvrtke s preko 300 000 zaposlenih i to još u preko 40 zemalja...
Sram me je što živim u ovoj državi!
Ukoliko nemate korisnički račun, registrirajte se (Registracija).
Još nasumičnih reklamacija >>