Pogledaj još videa...

Prijatelji životinja su, nakon mnogih reakcija građana, poslali dopis ministru unutarnjih poslova Tomislavu Karamarku u kojem upozoravaju na potpunu etičku i ekonomsku neprimjerenost korištenja konja u radu policije te traže zaustavljanje svih planova po pitanju nabavke konja kako bi se zaštitio interes ljudi, životinja kao i ugled predstavnika hrvatskih vlasti.

Prijatelji životinja obratili su se i Ministru poljoprivrede Petru Čobankoviću, s obzirom da korištenje konja u policiji nije u duhu Zakona o zaštiti životinja, te predsjednici Vlade Jadranki Kosor od koje traže hitno zauzimanje za neuvođenje konja u policiju, što je u skladu s interesom i voljom građana Hrvatske, kao i s osnovnim načelima zaštite životinja.

U svojem dopisu ministru Karamarku Prijatelji životinja navode kako su neugodno iznenađeni njegovim najavama u medijima da policija namjerava ubuduće u situacijama nereda i tučnjava na nogometnim utakmicama koristiti konje. Argumentaciju koju je naveo u prilog tomu smatraju neuvjerljivom i nerealnom. Ministrova izjava temelji se uglavnom na pozivanju na tradiciju korištenja konja u policiji drugih zemalja, koju Hrvatska nema. Također, praktično neutemeljen je i njegov stav da će se konji koristiti za smirivanje nereda na stadionima. Njihovo korištenje za smirivanje socijalnih nemira, kao u nekim drugim europskim zemljama, bilo bi protivno civilizacijskom rješavanju društvenih problema, a takvo korištenje je i sam odlučno opovrgnuo.

Nakon njegovog istupa u javnosti Udruzi se javio velik broj građana koji su revoltirani činjenicom da se, u vremenu recesije i teškog preživljavanja građana, Ministarstvo i Vlada odlučuju na posve nepotrebno i u borbi protiv nasilja huligana na stadionima neučinkovito rješenje te trošenje ogromne količine proračunskoga novca, zanemarujući pritom i etičko postupanje prema životinjama.

Prijatelji životinja takav potez smatraju nerazumnim i neprikladnim iz nekoliko razloga:

Ogromni i socijalno neprimjereni troškovi: samo za najosnovniju opremu jednoga konja potrebni su sedlo, kolan od neoprena za učvršćivanje sedla, uzengijski remenovi, torba za opremu, zaštitna kaciga, dva para štitnika za nogu, kombinirane oglavine, reflektirajući dodaci za oglavinu, sedlo i noge, lopta za školovanje konja, a za jahača hlače, rukavice, ljetne i zimske jahačke čizme, zaštitna kaciga, štitnici za laktove i koljena, zaštitna kabanica, čemu treba pridodati troškove za policijsku uniformu, kupnju konja, hranu, adekvatan smještaj, redovne i izvanredne veterinarske troškove, troškove potkivača (mjesečno), temeljnu i specijalnu obuku jahača te temeljnu i specijalnu obuku za konja, za visoko stresne situacije. Ukupni troškovi uvođenja konja u hrvatsku policiju dosezali bi nekoliko milijuna kuna, što bi, s obzirom na ukupnu situaciju u Hrvatskoj gdje većina stanovnika jedva spaja kraj s krajem, bilo zaista sramotno i moralno neprihvatljivo.

Korištenje konja u 21. stoljeću je primitivni ostatak iz prošlih vremena te ga smatraju neprimjerenim za bilo koju svrhu, uz sva druga dostupna sredstva i pomagala: konji su vrlo senzitivne i inteligentne društvene životinje kojima nije mjesto na ulicama niti u razrješavanju sukoba među ljudima. Za potrebe korištenja u policiji konji prolaze težak proces obuke - psihičke i fizičke ’desenzibilizacije’ - kako bi mogli podnijeti visokorizične situacije poput agresivne mase ljudi, buke, udaraca, guranja, pirotehničkih naprava (signalnih, zvučnih). Niti nakon dugotrajne obuke ne postoji nikakva garancija da konj neće podleći panici, pri čemu lako može doći do teškog ozljeđivanja ljudi (na tlu, ali i jahača), samoga konja i imovine. Izložen stresu koji doživljava kao ugrožavajući konj će najprije pokušati pobjeći, a ako mu je bijeg onemogućen (bilo od strane jahača, bilo od strane fizičkih zapreka, mase ljudi i sl.) u panici počinje borba za preživljavanje, tj. udaranje (potkovanim) kopitima (koje lome ljudske kosti). Udarac stražnjim kopitom u takvim stresnim situacijama često prođe nezamijećeno od strane jahača, a neke od najčešćih ozljeda koje konj može nanijeti čovjeku na tlu su lomovi kostiju i lubanje, gaženje i sl., pri čemu lako može doći i do stradavanja prolaznika i osoba koje ne sudjeluju u nemirima. Pritom često nastaju i ozljede konja - na glavi, ozljede tijela (ubodne rane, hematomi), pozljede nogu - lomovi, osobito uslijed padova, ozljede pirotehničkim napravama, poremećaji u ponašanju itd. Jahači mogu dobiti lomove kostiju uslijed padova (osobito je opasno zaplitanje u remenje na konju), ozljede zadobivene u smirivanju nereda, hematome, posjekotine, opekotine. Jahanje je samo po sebi tretirano kao visoko rizična aktivnost, a pad s konja za posljedicu može imati i smrt jahača.

Konji su na stadionu/gledalištu neupotrebljivi zbog nemogućnosti kretanja. Policija i pravosuđe u slučajevima nereda na stadionima mogu provoditi već postojeće zakone o ovlastima policije i Zakon za sprečavanje nereda na sportskim natjecanjima. Učinkovite mjere protiv nogometnog huliganizma već su razrađene i poznate dugi niz godina u Europi, ne zahtijevaju nikakva dodatna financijska ulaganja, a od 2007. se uspješno primjenjuju prema nogometnim izgrednicima u npr. Švicarskoj: zabrana putovanja, obveza javljanja u policiju u redovnim intervalima, tijekom utakmice preventivni pritvor u trajanju od 24h, za vrijeme trajanja utakmice za sve gledatelje obvezno oduzimanje svih pirotehničkih i dr. potencijalno opasnih naprava itd.

Također, policiju zakon jasno ovlašćuje na donošenje zabrane pristupa sportskim natjecanjima huliganima koji već imaju dosjee.

U zemljama koje imaju policijske konje takva praksa temelji se najviše na tradiciji, a ne na stvarnoj učinkovitosti, a građani i udruge diljem svijeta traže da se, bez obzira na tradiciju, takva praksa u potpunosti ukine. Iskorištavanje konja u policijske svrhe nije niti u duhu Zakona o zaštiti životinja.

Prijatelji životinja argumentirano smatraju da hrvatska policija i bez konja ima dovoljno instrumenata za zauzdavanje nereda na tribinama, te da su konji u 21. stoljeću i u praktičnom i etičkom smislu policiji posve suvišni. Traže da se najave o uvođenju konja u policiju ne realiziraju, s obzirom na važnost zaštite životinja, neučinkovitost konja u smirivanju huliganskih nereda, a osobito s obzirom na socijalnu situaciju u Republici Hrvatskoj, velik broj nezaposlenih i siromaštvo građana, koji bi takvu odluku doživjeli i kao ničim utemeljenu rastrošnost Vlade u vrijeme kada si, zbog ukupne situacije u državi, ne mogu priuštiti dostojanstven život.