Pokojni Šuvar osuđen zbog teksta otprije 16 godina
Tko god je mislio da je pravosudno procesuiranje novinske satire ostalo zakopano u društvenom mraku Tuđmanovih devedesetih, grdno se prevario.
Presuda Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-983/07-2 od 10. studenog 2009., koju je potpisala predsjednica sudskog vijeća Vesna Skerlev, pokazuje ne samo da se u Hrvatskoj satira još uvijek može naći na optuženičkoj klupi, nego, štoviše, da može biti proglašena kaznenim djelom i osuđena poput kakvog kriminalca.
Elem, za razumijevanje priče moramo skočiti 16 godina unatrag, u 1994. godinu, u vrijeme kad se po tzv. državotvornim medijima veličina hrvatstva mjerila količinom mržnje prema Srbima i svemu što asocira na srpstvo.
Atmosfera mržnje
Prva faza oduzimanja stanova, izbacivanja s posla i sličnih finesa prema nacionalno nepodobnima već je bila okončana, pa se nacionalistička inteligencija posvetila uklanjanju iz javnog života preostalih kulturnih simbola i znamena koji su se na bilo koji način mogli povezati s mrskim neprijateljem.
U takvoj atmosferi u Zagrebu se dogodilo preimenovanje Satiričkog kazališta “Jazavac“ – nazvanog tako po slavnoj komediji Petra Kočića “Jazavac pred sudom“ - u “Kerempuh“.
Ako se, poštovani čitatelji, možda pitate po čemu je ime “Kerempuh“ hrvatskije od imena “Jazavac“, odgovor je – ni po čemu. Našim kulturnim nacionalistima problem je bio u tome što je ime “Jazavac“ neizbježno izazivalo asocijaciju na Petra Kočića, a taj Petar Kočić vam je, da prostite – bio Srbin. Bosanski, ako koga zanima. A to vam je te 1994. u javnom životu Hrvatske bio veliki grijeh.
Tako se i moglo dogoditi da tadašnja umirovljenica Marija Grgičević, inače bivša “Vjesnikova“ kazališna kritičarka, 30. ožujka 1994. u “Večernjem listu“ objavi članak o nužnosti promjene imena kazališta “Jazavac“, s argumentima da je Kočić “velikosrbin“ i “naš dušmanin“, premda je u trenutku objavljivanja njezina teksta Kočić bio mrtav, brat bratu, već 78 godina.
Ako ste pomislili, poštovani čitatelji, da se rečenom presudom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gžn-983/07-2 od 10. studenog 2009. kažnjava i osuđuje Marija Grgičević zbog besramnih kleveta na račun velikog bosanskog pisca, opet ste se grdno prevarili, jer se naša “higijeničarka“ u ovoj priči pojavljuje u ulozi – tužiteljice.
Kako je i u tim zlosretnim vremenima bilo ljudi koji su sačuvali zdrav razum i kršćanske osjećaje prema bližnjima druge vjere i nacije, tako je 17 dana kasnije, dakle 16. travnja 1994., dr. Stipe Šuvar u svom listu “Hrvatska ljevica“ objavio (pod pseudonimom “Joža Jazavac“) satirički članak “Jazavac pred sudom preimenovane povijesti“, u kojem je na prpošan način, u ime mrtvog Kočića, osvijetlio moralnu bijedu, udijelivši Grgičevićki i niz prigodnih komplimenata: “Hrvatina u ženskom izdanju“, “kulturna seljačina“, “velikohrvatska gospa“ i “najnovija jazavčarica“.
Iznad članka stajala je egida “Humoreska“, kako bi čitatelji odmah znali da je riječ o satiri. Ovi su izrazi, međutim, toliko povrijedili osjetljivu dušu tadašnje “Vjesnikove“ kritičarke da je ona promptno podignula tužbu protiv dr. Šuvara i na ime duševnih boli zatražila impozantnih 300.000 kuna, što je s godinama spuštala, ostavši konačno pri zahtjevu od 60.000 kuna.
Kamatarenje pokojnika
Dakle, utvrdimo činjenice: osoba koja je mrtvog bosanskog književnika javno nazvala “velikosrbinom“ smrtno se uvrijedila i duševno zateturala kad je o sebi pročitala da je “velikohrvatska gospa“.
Elem, koji je pravosudni ishod ove priče? Godine 2006. sutkinja Ana Ćurković-Dražić na Općinskom sudu u Zagrebu presudila je u korist tužiteljice, a tu je presudu krajem 2009., više od pet godina nakon Šuvarove smrti, potvrdio i Županijski sud, naloživši njegovoj udovici, kao nasljednici poduzeća koje je izdavalo “Hrvatsku ljevicu“, da Mariji Grgičević plati 20.000 tisuća kuna s kamatama, zbog “povrede časti, ugleda i dostojanstva tužiteljice“.
Tako je Grgičevićka, nakon što je iscipelarila mrtvoga Petra Kočića, uspjela iskamatariti i mrtvoga Stipu Šuvara.
slobodnadalmacija.hr
A u pm!!!! Yebem ti cenzuru jer bih baš sočno napisala, a ne skraćenicu!
Dok se ta gamad od hdz-ovih sudaca ne pomete, nema sreće u ovoj ukletoj državetini.
Vjerujem da ćemo to vidjeti - nikada.
Ovo je OPSCENO.
Pokoj duši čestitome Šuvaru i genijalnome Kočiću, a udova Šuvarova nadam se da će na Ustavni sud, pa na Strassbourg!¨I želim joj puno energije, jer je vjerojatno gđa. u poznijim godinama.
SRAMOTA!!!!!
Nemam riječi.
Oh da, imam nešto zlih misli i želja pa ih upućujem toj Grgičevićki...
Katastrofa! Sve te bijedne gnjide nisu dostojne ni da ih se spominje u istoj rečenici sa takvom ljudinom kakva je bio Šuvar.
MARIJA GRGIČEVIĆ, KAZALIŠNA KRITIČARKA
Kazališni kritičar neizbježno se kreće u kazališnim krugovima, a s druge strane njegove kritike glumci i redatelji često doživljavaju kao osobni napad. Kako proživljavate takve situacije?
- Uvijek se sjetim Krležinih riječi da glumac pogođen strelicom kritike dugo krvari. Shvać am da je glumiti jako teš ko i svi mi koji radimo javni posao izlažemo se sudu javnosti i stalno smo u nekoj opasnosti, pred ispitom. Koliko su to tek glumci koji su svojim fizičkim i duhovnim bić em izloženi pogledima svih? Kada glumac pročita neš to nepovoljno o sebi, jasno je da pati. Kazališ ni kritičari moraju biti spremni i na tu odgovornost i na taj rizik da se stalno opredjeljujemo i da ne budemo stalno ugodni, pa ni uvijek pravedni, jer nismo bezgreš ni. Kritika mora biti sud.
Razgovarao Zlatko Vidačković
www.matica.hr/Vijenac/vijenac281.nsf/AllWebDocs/MARIJAGRGICEVIC
Baš se pitam bi li se dotična crvenila da je to iskopao Šuvarov odvjetnik i prezentirao joj
na suđenju i kakva bi presuda bila???
Presuda bi bila mediokritetska, kao i sad. To je problem nesposobnih i nepoštenih sudaca. Dokazi, zdrav razum, zakon ne znače njima bogznašto.
I to je problem.
A ova Grgičevićka je konformistička narcisoidna gnjida koja će eto prema sebi biti popustljiva kad kritizira, ali neće dati niti jednu kritiku na svoj račun pa će ganjati i sudom.
I to je skroz ok, ako takve stvari sud odbaci.
Na njoj je da plati psihoterapeuta pa da si to riješi sama sa sobom.
Uz pomoć suda, bolesnica je uspjela naštetiti Šuvarovoj udovici...
To je nešto što ne mogu provariti. I to je samo jedna razina stvari. Druga razina je da smo nekulturan i glup narod jer ovakvi kotiraju kao nekakvi autoriteti.
Inače je zanimljiv fenomen da ni Šuvarova smrt nije spriječila da ga se dalje ganja sudom, pa sad za njegovu "krivnju" ima platiti nasljednik. Voljela bih da mi to protumači neki pravnik.
Naime, poznato mi je da nasljednici kao tužitelji mogu preuzeti spor pok. tužitelja da bi ostvarili neko pravo koje on nije uspio za života (u imovinsko pravnom sporu npr)
Ali da mogu preuzeti i njegovu "krivnju", to još nisam čula.
Evo ekstrema - što da se radilo o kaznenom djelu ubojstva, pa da još imamo i smrtnu kaznu kao kaznenu mjeru. Bi li nasljednici išli na električnu stolicu. Koliko njih - svi ili jedan? Ako samo jedan - koji i kako bi se to odredilo?
Šuvar je bio početak konačnog uništenja našeg školstva. Ne mogu vjerovati da ga neki ovdje veličaju. Zašto njega veličati????
Šuvar je imao jednu sasvim logičnu i dobru ideju školstva glede, ali nije imao čarobni štapić da je provede sam. To prvo.
Drugo, Šuvar je bio i do kraja ostao čestit i principjelan čovjek.
Treće, ovo je samo primjer bizarnog funkcioniranja sudova.
Suvar je bio posljednji posteni politicar na ovim prostorima. poslije su dosli kriminalci
Šuvar je možda bio JEDINI pošteni političar ovdje ikada. Možda. Osim toga nije bio samo profi političar (notorna bagra) već ima i svoje zvanje.
Kako bilo, do kraja se nije umrljao.
Velika sramota idiotskoga i pregnjusnoga pravosuđa Rvacke.
Kaj bi Šuvar uništil školstvo? Pa Hrvati su zadnjih 100 godina najneobrazovaniji narod u Europi. Bili su to prije Šuvara a ostali su i poslije. Ali su zato umjetnici u krevetu. 
Možda su najgluplji, ali najneobrazovaniji nisu.
Za njega baš vrijedila ona stara - tko bi gore sada je dole. Hrvatski zakon propisuje da smrt pojedinca ne prekida postupak. U ovom slučaju pokojni Šuvar ostavlja dug svojim nasljednicima. To je glavni motiv nastavka postupka, a ne cipelarenje mrtvog čovjeka.
Pa naravno, nije prešao u HDZ, već je ostao uvijek na svojim istim pozicijama, što i dokazuje njegov karakter. Da nije imao karaktera, ostao bi uvijek gore.
S obzirom na tupilo i neosnovanost te tužbe, ona je trebala biti odmah odbačena, a ne da ujdurma traje 16 godina, pa i nakon njegove smrti, te da još presuda bude ovakva pa potvrđena i na višem sudu.
Komentare mogu pisati samo registrirani korisnici.
Ukoliko nemate korisnički račun, registrirajte se (Registracija).
Najbolja banka u Hrvatskoj je?
Nasumične reklamacije
Još nasumičnih reklamacija >>
Vezano
