Pogledaj još videa...

Samo u jednoj godini sam, zbog verbalnog nasilja pacijenata, deset puta tražila intervenciju policije, navodi dr. Josipa Rodić, koja radi u ambulanti u Španskom u Zagrebu, u svojem pismu upućenom “Liječničkim novinama”, glasilu Hrvatske liječničke komore, koje su provele anketu o nasilju nad liječnicima.

Objašnjava da, kada policijsku intervenciju i preživi i zamoli pacijenta da si nađe novog liječnika koji će raditi točno onako kako to on misli da bi trebalo, onda se javi HZZO i utvrđuje je li prekršila ugovor i hoće li joj oduzeti tri do pet tisuća kuna od sljedeće glavarine.

Drugi liječnik, koji je želio ostati anoniman, potvrđuje kako je gadno kolegama u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i kolegama u bolnici, a njegovo je mišljenje kako je došlo vrijeme da se uvede bijeli telefon i za liječnike, koji, kako tvrdi, nikada nisu bili ovako jadni, dezavuirani i degradirani.

Nož pod vrat

- Anketa je pokazala kako u Hrvatskoj gotovo i nema liječnika koji nije pretrpio neki oblik nasilja, najčešće psovku ili prijetnju. Fizičko je nasilje mnogo rjeđe, no bilo je i pokušaja ubojstva. Sjetimo se samo naše dubrovačke kolegice koju je pacijent prije nekoliko godina na radnome mjestu pokušao zaklati. Srećom nije uspio, ali liječnica i danas na vratu ima ožiljak od noža - ističe prof. dr. Željko Poljak, glavni urednik “Liječničkih novina”.

Samo 3,5 posto anketiranih liječnika nikada nije doživjelo nasilje od bolesnika, što, kako upozorava dr. Poljak, upućuje kako je stanje u tom segmentu u Hrvatskoj zabrinjavajuće.

No, unatoč tome, dodaje dr. Poljak, (ne)zadovoljstvo liječnika ponašanjem pacijenata, a pogotovo njihovu agresivnost nitko kod nas do sada nije pokušao istražiti, niti postoje mehanizmi zaštite liječnika na radnome mjestu, za razliku, primjerice, od Slovenije koja, prema mišljenju dr. Poljaka, može poslužiti kao primjer.

 - Slovenskom liječniku u slučaju bilo koje vrste nasilja stoje na raspolaganju tri mogućnosti. Jedna je anonimna prijava na besplatni telefon policije, kada policija bilježi događaj i angažira područnu kriminalističku ispostavu. Druga je mogućnost nazvati interventni broj policije, koja odmah šalje svoju patrolu na mjesto događaja. I ta prijava može biti anonimna, a treća je mogućnost prijava liječničkoj komori, i opet anonimna - ističe dr. Poljak.

Nadalje, dodaje dr. Poljak, Norveško liječničko društvo samo u jednoj godini troši više od milijun dolara za poboljšanje liječničkog zdravlja. Britansko liječničko društvo, dodaje, još je prije petnaest godina uvelo 24-satnu telefonsku liniju za pomoć liječnicima u nevolji, a Britanski National Health Service bilježi prosječno sedam nasilja na tisuću zaposlenih godišnje, pri čemu je svako sedmo nasilje fizičko. Australsko istraživanje pokazalo je da je 73 posto njihovih liječnika doživjelo nasilje, od čega 20 posto fizičko.

Prepotentni bolesnici

- Iako znamo da je u odnosu liječnik-bolesnik ovaj potonji očito slabija strana, u pogledu agresivnosti stanje je suprotno. Gotovo beziznimno je žrtva agresije liječnik, koji je u odnosu prema bolesniku vezan etički uvjetovanom samozatajnošću. Većina kolega ulaže maksimalan napor da bi smirila nasilnika i udovoljila mu u granicama mogućnosti, svjesna svoje humane misije i pacijentove frustriranosti. No, svaki iskusan kolega zna i to da je vrlo lako uspostaviti suradnju s pravim, teškim bolesnikom te da su, u pravilu, najagresivniji laki bolesnici, rodbina te razni neurotici i prepotentni pojedinci koji su i inače skloni konfliktima, računajući da će nasilnim ponašanjem lakše postići cilj. Dok god naš liječnik ne dobije specifičnu zaštitu kakvu imaju Slovenci ili Britanci, svako nasilničko ponašanje treba prijaviti policiji, čak i post festum - zaključuje dr. Poljak.

slobodnadalmacija.hr