Kolumna: Otrežnjenje
Nakon što preletim izvještaje hrvatskih medija redovito se upitam na što sam protratila život. Zaposliš se u devetnaestoj, diplomiraš, nastaviš se školovati, objavljuješ radove, hrmbaš istovremeno na tri, četiri različita posla, radni dan ti traje 12, 13 sati, da bi na kraju dobila drek na šibici. Biografija mi je za naše prilike krajnje bizarna: nikog nisam ubila, ništa nisam opljačkala, nikog silovala… Još uvijek poprilično godina udaljena od pune političke zrelosti (u dvije vodeće hrvatske stranke zrelost nastupa s 35, do tad su omladinci), nakon 18 godina uludo protraćenih na učenje, nakon desetljeća nevjerojatnih radnih odnosa, ustanovila sam da sam totalno bez šanse. Čitam u novinama: kravica se udala za nogometaša i vozi auto o kojem ja mogu sanjati i da imam deset doktorata, ljetuje na mjestima na koja ja mogu dospjeti jedino da me netko otme, živi u kućama čija je cijena jednaka ukupnom godišnjem dohotku osrednjeg hrvatskog grada. Ili kad vidim da je polupismena fuksa riješila sva svoja egzistencijalna pitanja nakon što se skinula na televiziji pa postala hrvatski celebrity.
Ponavljati mantru kako nije sve u novcu te nastaviti živjeti u tržišnom okruženju znači osuditi samog sebe na luzersku poziciju socijalno neprilagođene osobe. Novac jeste mjerna jedinica tržišne vrijednosti. Stan koji košta dvostruko više u pravilu je i dvostruko bolji. Fizičar koji na tržištu rada zaradi tisuću eura mjesečno u pravilu je znatno lošiji od onog koji zarađuje 5, 6 puta više za isti vremenski period. Sustav počiva na činjenici da su ljudi svjesni tih kriterija i da se ponašaju logično. Iz tržišne pozicije proizlazi i društveni status. O tome se slažu čak i apsolutni politički i ekonomski antipodi u širokoj lepezi od Miltona Friedmana do Karla Marxa. Naopako je jedino to što su nas zadojili sasvim pogrešnim stvarima, što su kroz sustav idiotskog obrazovanja u nas usađivali totalne budalaštine: da ćemo uspjeti ako se školujemo, vrijedno radimo i budemo pošteni. Zato mi danas iz pozicije prekasno otriježnjene šteberice dođe da pred svojom bivšom školom ili faksom organiziram „sačekušu“ za sve one idealizmom impregnirane profesore i da im bejzbol-palicom polomim noge. Luzeri prokleti! Koja sam ja bila koza! Zbog tih idiota sam ja osjećala grižnju savjesti što nisam diplomirala s prosjekom 5,0 nego samo 4,81. Čak sam htjela ponovno izlaziti na ispite koji su ocijenjeni s 4 da bih si popravila prosjek ocjena.
A onda čitam jučer, kokica kojoj je posao da bude lijepa i da hoda pred ljudima u novoj odjeći zarađuje dnevno 4 mjesečne profesorske plaće. Jedna dobro pozicionirana manekenka zarađuje kao prosječna tekstilna tvornica sa 100-tinjak krojačica. To je realan tržišni odnos. Tržišno orijentirani mediji to danomice potvrđuju: svaki manekenkin korak prate horde novinara, za njima trče fotoreporteri, o njihovim međusobnim sukobima izvještavaju nacionalni TV-kanali, njihovim razvodima i dečkima bave se perjanice hrvatskog istraživačkog novinarstva. O tome s kime se popularna modna djelatnica spanđala nakon partyja, direktno ovise sudbine tisuća švelja što marljivo šiju u svojim izbama, ili novinarima koji ispisuju o njima tomove dubinskih analiza, ili nesretnicima što promoviraju gospodarske trendove, proizvode cipele, torbice, bave se medicinom, ugostiteljstvom, turizmom…
Mediji odražavaju realnost. Oni su upravo zbog tog svojstva prvorazredan povijesni izvor. Velik dio onog što danas znamo, primjerice, o Churchillu, Hitleru ili Kubanskoj krizi, znamo iz medija koji su pomno pratili značajne aktualne događaje i izvještavali o njima. Zna se: veća ukupna površina članaka - značajnija tema. Kraća minutaža – beznačajnija vijest. Pod dojmom tih novostečenih spoznaja često se pitam kako će izgledati udžbenici naše nacionalne povijesti za 50, 60 godina? Kao prvo, povijesna razdoblja bit će razdijeljena prema zaslužnim manekenima, pjevačima, modnim dizajnerima, striptizetama i drugim celebrity osobama. Današnje vrijeme neće biti upamćeno po nekom povijesnom potezu naše premijerke ili predsjednika, ni po proklamacijama Sabora, a bogme niti po 317 tisuća nezaposlenih (tko bi uopće i zašto pamtio takve efemerne budalaštine?) Naša će buduća povijest biti omeđena značajnim utakmicama, modnim revijama, festivalima, pojavljivanjem poludugih šik haljinica u pastelnim bojama s dizajniranim šalovima i nakitom te osobito tektonskim društvenim promjenama koje su nastupile nakon što je manekenka X svoju kolegicu Y na nacionalnoj televiziji poslala u materinu.
Prošle kolumne:
Cirkus
Hitno povećati PDV
Naši heroji
Uvlakači
Tako je govori Mugabe
Korijeni
S mamom i tatom
A Jagodo, šta da kaže Cedevita koja nema ni za Ronhill, jedva i to si kupi. O Vivian neću ni govorit. Tko zna u kakvim tek ta uvjetima živi? Užas. Šta možemo kad je svijet takav.
E moja Jagoda,nisi imala 5,0 zato jer si učila,da si platila ili se poh......itd.s profačem,ne bi diplomirala s jadnih 4,81!Cccccccccccccc!
Ako će se akcija Index po nečemu pamtiti, onda su to riječi jednog od njenih "junaka" koje je Mladen Bajić požurio podijeliti s hrvatskom javnošću. Na pitanje što je sa studentima koji nemaju novca da kupe ispite, stigao je odgovor "Tko nema novca, neka uči!"
A ronhill je jeftin za popizdit, pa se tako govori: nema ni za ronhill! A tko ima? 5% njih. Ostali imamo drek na šibici.
Biografija mi je za naše prilike krajnje bizarna: nikog nisam ubila, ništa nisam opljačkala, nikog silovala…
Svaka čast autoru. Ovak se već davno nisam nasmijao. Stvarno je tako!
Ne znam, meni je bilo normalno učiti kad već studiram. A jbg, jesam luda...
A opet mi je i love trebalo da si kupujem materijale da bih mogla uopće studirati...
E sad mi nije jasno koliko Jagoda ima godina. 18 godina školovanja, znači, 24,25 godinica. Ali otkud onda ovo cijelo desetljeće nevjerojatnih radnih odnosa?!?
Jagoda je radila još kao maloljetnica ili tu nešto ne štima s računicom?
Ma Jagoda ne sekiraj se - nemaš šanse da budeš gnjili mediokritet, a to je dobro!
Ne znam, meni je bilo normalno učiti kad već studiram. A jbg, jesam luda...
Stoji cigo ispred fakulteta i viče na sav glas:
"Dipljome, dipljome, samo hiljadu euri!"
Nakon nekog vremena priđe mu student i pita:
"Je l' može za 800?"
A cigo malo misli, misli pa ispali:
" Paaaa, može al' ću morat da te malo propitam."
E sad mi nije jasno koliko Jagoda ima godina. 18 godina školovanja, znači, 24,25 godinica. Ali otkud onda ovo cijelo desetljeće nevjerojatnih radnih odnosa?!?
Jagoda je radila još kao maloljetnica ili tu nešto ne štima s računicom?
E sad zamijeni riječ cigo sa riječi Jagoda.
Mnogi veliki ljudi su bili loši u školi i izvrni u drugim stvarima. Zašto bi štrebanje bio odraz bilo čega. Po čemu je autorica teksta bolja od Radimira Čačića koji je ziher prolazio s trojkicama? Pobuna štrebera
Uopće ne smatram da je netko uspio u životu ako se slika s nogometašem ili ako ljetuje na jahti. Profesorica u školi vjerojatno ima duhovno ispunjeniji život od neke fundre žene nogometaša.
Svaka čast autorici. Istovremeno i tužno i smiješno, a komični su mi i ovi komentari mamine i tatine dječice koji ne kuže da možeš studirati i raditi istovremeno. Mi koji nismo imali novca od mame i tate, koji smo bili sirotinja a htjeli smo studirati, morali smo raditi da bi si sami platili taj luksuz. Ja sam do kraja faksa skupio 5 godina radnog staža. A bilo je i kolega koji su u to isto vrijeme dolazili na faks u sportskim autima i nosili markiranu odjeću. Neko ima neko nema. Jagoda valjda potiče iz ove druge grupe.
Sve što piše stoji. Samo što ne stoji da je to neka nova pojava. Oduvijek su ljudi težili senzacijama, uvećavanjima, žutilu i tome slično. Rimljani su imali svoje jet setere, u srednjem vijeku su postojale zvjezde .... Ljudi oduvijek rade senzacije, bave se banalijama i sve uvećavaju. Pogledajte novine od prije kojih 200 godina. Isto je sve puno senzacionalizma. Danas su mediji puno više prisutni pa je sve to još više naglašeno, ali oduvijek je među ljudima bilo tako.
p.s. ja sam Ren@ato, ali nisam se mogao registrirati kao Ren@ato pa sam sada Renato
Renato dragi, mislim da nisi u pravu. Bilo je i prije žutila, ali ni u ludilu se to ne može uspoređivati s današnjom količinom. Firma moje žene je prije nekog vremena skenirala za državne arhive hrvatske novine do 1941. pa su napravili usput nekakvo istraživanje za Word Press Group. Na "off teme" (nije vanjska, unutarnja politika, lokalne vijesti, crna kronika, kultura) odlazilo je tada do maksimalno 15 posto novinskog prostora. Po stranici je prosječno išlo 2 fotke. "Ozbiljne" novine su imale 1 fotku na 2, 3 stranice. Samog teksta je po novinskog stranici bilo oko 30 posto više nego danas. O komunističkom periodu da i ne govorimo. U usporedbi s nekadašnjima, naše novine liče na stripove.
Ak je to tak lako zakaj se Jagoda ne bavi manekenstvom nek je bez veze išla u školu. Jagoda svoj posel može raditi do 65. godina a poštena manekenka je već sa 30 stara. Zato je i red da više zaradi
Komentari zmrdane su na svojevrstan način genijalni - smiona logika ih odlikuje.
A-ha, žimku. Dakle, rad od 19, uz studiranje. Recimo da ima max 30 g. Nakon diplome, upisala postdiplomski, pa doktorirala...Hm, 18 godina učenja bi valjda onda uključivalo: 8 4 4 2.
E yebate, dragi moj zubaru, zavisi koji faks studiraš. Moj konkretno se nije dao uz rad odstudirati. Čisto fizički nisi mogao biti na 3 mjesta odjednom. Ok, možda da je studiranje potrajalo 15-ak godina, ali u manje-više roku - ne.
Nažalost, i dalje ne registrira znakić plus.
jako dobra zaj...ncija. Opora i dobra
kaj je tu dobro majke ti
Jagodin stil je nenadyebivo dobar.
e baš. To je zayebancija tipa "imaš rak, ha ha ha". Meni dođe da skočim kroz prozor
Pretjeruješ. Pa ovdje se radi o kolektivnoj tragediji koju si je skupina sama skrivila, a ne o osobnoj tragediji za koju osoba nije kriva.
Komentare mogu pisati samo registrirani korisnici.
Ukoliko nemate korisnički račun, registrirajte se (Registracija).
Najbolja banka u Hrvatskoj je?
Nasumične reklamacije
Još nasumičnih reklamacija >>
