Kolumna: Moj Franjo Jurak
Kad god se počnu približavati praznici kao Božić i Uskrs lovim se kako sve češću razmišljam o Franji Juraku, čovjeku, svećeniku i svecu kojeg sam poznavala. Nije to plod nikakvog posebnog mističnog plana. Jednostavno mi se misli i osjećaje zalijepe uz sjećanje na ovog iznimnog čovjeka, pa se zapiljim u njegovu fotku iznad pisaćeg stola, a usta se sama od sebe razvuku u kravasti osmjeh. Nekako, moj Franjo Jurak jednostavno ne ide bez tog osmjeha.
Svatko tko je poznavao Franju Juraka, župnika trešnjevačke župe Sv. Marka Križevčanina, može posvjedočiti kako je on još za života postao svojevrsna ikona radikalnog čovještva. U njegovoj župi i u njegovom ogromnom srcu bilo je mjesta za svakog: i za sirotinju, i za lopove, za robijaše, humanitarce, sindikalce, Srbe, komuniste, i za Rome, muslimane, izbjeglice, Makedonce, retardirane, protestante… Cijelo vrijeme rata a i u kasnijim godinama, sve dok ga nisu istjerali, njegova je župa nalikovala Noinoj arci u čijim je prostorijama živjelo i do nekoliko stotina ljudi, a da nikad nitko, ni policija, ni crkvena vlast, nisu mogli saznati koliko točno osoba tamo obitava, ni tko su oni. Za divno čudo, ljudi kojima su pripadnici drugih naroda počinili zlodjela, živjeli su pod Jurakovim krovom u miru i ljubavi. Znalo se: ako u ratnim privatizacijama završiš na ulici s obitelji, ili te netko izbaci iz stana, ili te pijani muž otjera s djetetom van i sve pođe po zlu, postoji samo jedno mjesto u Zagrebu gdje ćeš sigurno dobiti krov nad glavom, tri obroka i gdje te nitko neće smjeti dirati.
Mada to sada, kad se ovako raspreda, djeluje totalno patetično, svojim sam očima svjedočila kako u njegovoj blizini opaki momci od kojih su zazirali specijalci postaju krotki klinci što pognutih glava slušaju kritiku, pa se ispričavaju i svečano obećavaju da neće više nikad. Njegova ih je dobrota razoružavala. Kada su mu lopovi provalili u crkvu i ukrali par pozlaćenih kaleža, nakon što su saznali da su pokrali Jurakovu župu, sve ukradeno su vratili: uredno posložili pred vrata, napisali kratku ispriku, pozvonili i zbrisali. Bila sam prisutna kada je romskom paru s djetetom ponudio svoju sobu u župnom uredu, a on otišao u podrum spavati na pod. Nije u tome bilo nikakve poze, prenemaganja. On je jednostavno bio takav. Čak je i nacionaliste volio. Držao ih je „nesretnim i osujećenim ljudima“ kojima treba ljubavi. A tek kad je prekinuo važnu međunarodnu konferenciju i izašao za govornicu kako bi zamolio prisutne, onako, totalno iznebuha, ako imaju hrane za ljude smještene u njegovoj župi jer je on sve podijelio. I kako bi samo poludio kad ga zovu „velečasni“ („kakav sam ti ja 'velečasni', pa nisam ni ministar ni biskup“). O njegovom angažmanu na izgradnji glinske pravoslavne crkve 60-ih godina i dan danas kruže legende. „A kaj se tu ima filozofirati? Mi smo imali crkvu, a pravoslavci nisu. Pa smo je podigli skupa“, objasnio mi je jednom.
Pitala sam ga zašto ne kupi auto za župu? Naime, trešnjevačka župa Sv. Marka Križevčanina je 90-ih godina bila vjerojatno jedina u jugoistočnoj Evropi koja nije imala svoj automobil, jer rasklimani Renault 4 stariji od četvrt stoljeća nije bio u voznom stanju. „Kako da kupim auto, a ljudi prekopavaju po kontejnerima tražeći hranu i nemaju novca za režije?“ Umjesto auta, župnik je novce podijelio sirotinji. Jedino odijelo koje je dobio za svoj 70. rođendan poklonio je nekoj obitelji za sprovod. Ja nikad prije i nikad poslije njega, u životu nisam čula da netko nekog iz čistog mira pita: „Jel' imaš novaca? Hoćeš da ti dam?“ pa da mu onako, totalno bez veze, gurne u ruke 20, 30 kuna, uz ispriku da više nema. Prostodušno i bez poze. Jer kaj se tu ima filozofirati?
Često se sjetim i njegovih nedjeljnih „antidržavnih propovijedi“ kad se trešnjevačkoj crkvi nije moglo prići od ljudi koji su se tiskali u dvorištu kako bi čuli riječi „crvenog“ svećenika. Vlast ga nije mogla živog smisliti. Zvali su ga „crvenim“, liberalom, lijepili su mu svakakve etikete, a on ih je s ponosom nosio. „Ak' im nisam dobar, nek' me uhapse“, završavao bi sa smiješkom i slijeganjem ramenima.
Ostavio je za sobom nakon smrti, 4. kolovoza 2000., imovinu koja se sastojala od 56 kuna, jednog crnog odijela starog 30-ak godina sa zakrpanim hlačama, habit koji mu je poklonio jedan „dobrostojeći“ svećenik, cipele iz Caritasa i 7, 8 knjiga. Sjećam se, kad su mi javili da je umro, ja sam se onesvijestila. Razvalila sam se ko krava nasred ulice. A onda sam tulila tjednima. Poslije je taj plač nestao, a zamijenila su ga topla sjećanja na bezbrojne dogodovštine vezane uz njega, i obavezni smile od uha do uha svaki put kad ga se sjetim. Jer moj Franjo Jurak jednostavno ne ide bez tog osmjeha.
Prošle kolumne:
Otrežnjenje
Cirkus
Hitno povećati PDV
Naši heroji
Uvlakači
Tako je govori Mugabe
Korijeni
S mamom i tatom
mozda negdje stvarno postoji takav pop ili je samo izmastan ali danas vecinu crkve cine pedofili, a religija je bila i ostala OPIJUM NARODA. dok ti molis krunicu todoric ti je vec maznuo lovu
Ajme, izvrsno 
Mislim, ovaj Franjo Jurak je jedinstvena pojava ne samo u odvratnoj KC, nego i šire. nađe se takvih ljudi, ali to je velika rijetkost. Jagoda je imala veliku sreću da upozna jednog takvog, jer ih za 5 života nemreš upoznati, niti jednog.
mozda negdje stvarno postoji takav pop ili je samo izmastan ali danas vecinu crkve cine pedofili, a religija je bila i ostala OPIJUM NARODA. dok ti molis krunicu todoric ti je vec maznuo lovu
Ti si.... ma ne želim vrijeđati. Većina je svećenika dobra i hvala Bogu da postoje takvi ljudi jer je zbog njih Zemlja bolje mjesto. Ti si stari pod utjecajem onih koji ne žele da ova planeta bude bolje mjesto pa pišu gluposti i na temelju jednog od 100 čine paštetu. Obrazuj se malo, ali ne iz novina.
Intrigira me, tko i kako ga je istjerao?
Malo si pretjerao - većina svećenika su sasvim obični ljudi, mediokriteti, samo kaj moraju živjeti u celibatu jer im to nameću zahtjevi radnog mjesta.
Cedevita, ne znam koliko ti svećenika poznaješ da tako sudiš. Ja ih znam bar 15 i to poprilično dobro i mogu reći da su njih 11 predivni i pametni ljudi. Eto toliko. Svako ima svoje mišljenje o Crkvi i neka ima. Samo ako već pišu protiv nje, neka daju argumente zašto im se ne sviđa i što to točno ne valja u "odvratnoj KC"? (iz osobnog iskustva, naravno)
ja sam ateist, ali da je ovaj Franjo Jurak živ vjerujem da bih s njim brzo našao zajednički jezik i mogao biti friend. Takvi ljudi su prije svega ljudi, ono što autorica kaže - radikalno čovještvo. A to da su svi pedofili je budalaština u koju može povjerovat samo kompletan idiot kao što je markirant.
moj prigovor crkvi je kaj je 95 posto svećenika seljaka pa ne kuže grad i gradske običaje već furaju one poljoprivredne spike, al da su svi pedofili je bedastoća. Pa nemreš to pričat u zemlji gdje je 90 posto katolika i gdje svaki od nas zna bar jednog svećenika. Moj župnik je bil lud za Dinamom, al pedofil nije bil. A kapelan je volil ženske i aute. A to da su svi pedofili je jeftina propaganda za bedake i za Nijemce
Ma baš svi odreda i znaš ih čak 15? To mi je malo nevjerojatno, sorry, baš si na same divne naletio, a ono inače obični ljudi, samo igraju svoj igrokaz za pastvu.
No dobro, ne znači za svakoga isto 'predivni i pametni čovjek'. Kako bi ih postavio na ljestvici gdje je Franjo Jurak sam vrh?
Tih 90% je jako upitno, ali ajde, vjerojatno jest tako među tvojim poznatima, među mojima ne.
Tipična retorika nesigurnih i neupućenih ljudi. Previše si pogledala tih kvaziznanstvenih filmova o kojima se dopisujete po forumima. Zeitgeist, iluminati i svjetske urote ti grade pogled na svijet pa ti i tvoji istomišljenici mislite da ste otkrili smisao Svemira i da smo mi ostali marva blesava pa ne vidimo da je zapravo svijet zao i da svi ovi koji pametuju o boljem samo žele izmust kune od nas jadnika. Eheh, vjeruj mi Cedevito - puno je u Crkvi Juraka i sličnih, samo što se za njih ne čuje jer su skromni kao što je i Jurak bio. Na kraju krajeva, Isus nas je tome i učio.
To je sasvim moguće, u Katoličkoj crkvi na nižim pozicijama vjerojatno ima podosta dobrih ljudi, jel baš ovakvih kao Franjo Jurak, ne znam, jer njih ni inače nema. Intrigira me ovo:
Tko ga je istjerao? Nadređeni?
Tj. crkvena vlast?
Franjo Jurak je bio pravi kršćanin.
Većina svećenika i laika ne uspijeva doseći takav nivo življenja kršćanstva.
( Zato ja za sebe kažem da sam tek trećerazredan kršćanin, ako sam i to... )
PS
Zbilja sam ugodno iznenađen ovakvim tekstom pisanim u vrijeme kad uglavnom prolaze samo tračevi, skandali i žuto novinarstvo...
Nije Crkva ništa posebeno kao što neki ljudi žele, bolje govoreći misle da bi trebala biti. Suludo je očekivati da postoji 300.000 svetaca koliko naime ima svećenika u svijetu. Zar ne? Crkva kao i svaka druga organizacija ili sektor (vojska, znanost, kultura, sport ...) živi na slavi velikih pojedinaca. Svećenik Jurak je jedan od njih. To su prepoznali mnogi (npr. HHO), a s vremeno će prepoznati i "službena" Crkva i proraditi na tome da se njegov rad proširi kroz zajednicu. To je mehanizam na koji katolička crkva traje kroz sva ova stoljeća, a i trajati će kroz sva iduća stoljeća,
Evo što sam našla
makbe.blog.hr/2008/01/1623971950/vlc-franjo-jurak-bogati-bozji-siromah.html
Kaže:
Zadnje godine proveo je u sljepoći. Zdravlje mu se još dodatno pogoršalo nakon dolaska novog župnika, kad je shvatio da za njega više nema mjesta na župi. S njim su sa župe morali otići i njegovi bivši suradnici i većina onog što je on tamo stvorio.
Smjestio se na Novoj Vesi gdje su mu svesrdno pomagale redovnice Kćeri Božje ljubavi.
Umro je iznenada 2000. godine u 73. godini života. I pogledajte tu divnu Božju "slučajnost" : umro je 04.kolovoza, točno na dan kada Crkva slavi još jednog velikog župnika sv. Ivana Arškog.
Meni je ta mržnja na crkvu nenormalna i više govori o onom koji mrzi i tu svoju mržnju širi nego o crkvi. Ak se nekom crkva ne sviđa nek je zaobiđe, a ne da ima potrebu srat po njoj. Ko ga sili. Meni to liči na ono kad kurve najviše vole pričat o poštenju. Tak se i pedofili naslađuju pedofilskim skandalima u crkvi. Oni to rade zbog vlastite seksualne naslade a ne zbog istine. Jedino kaj sam ja protiv celibata. A ak već mora celibat, nek bude za stare i ružne svećenike.
Crkva je premoćna i nepoštena pa je normalno da je mnogi mrze. I to govori o njima, da - da znaju misliti svojom, a ne popovom, glavom.
Inače, nisu ni druge crkve bolje. Nije katolička jedini negativac, već su svi odreda bljak institucije, da ne bi bilo zabune.
@Cedevita malo pretjeruješ. Problem postoji kod svih velikih vjerskih organizacija. Tko zna što se događa u budističkim samostanima koji su također u celibatu, a koji su na nivou Europe iz 17. stoljeća. Ipak istina je da se upravo vjerske organizacije jedine i brinu o cijeloj sviti napuštene djece, siromaha, beskučnika i tko zna čega još. Brinu se i neke udruge, ali u takoj maloj mjeri da nije mjerljivo s vjerskim organizacijama. Stoga je i normalno da se na razini cijeloga svijeta događaju ovakvi slučajevi kao što je ovaj sada s pedofilijom. Čisti zakon velikih brojeva i ništa više od toga. Vjerojatno bi posao mogle preuzeti i neke udruge i slično, ali iskreno vjerujem, a poznavajući profil koji vodi udruge (barem hrvatskih) da bi takvih slučajeva bilo kud i kamo više nego u okvirima katoličke crkve. Stoga niti ja baš ne kužim od kuda takav gnjev ljudi? Najveći broj svećenika i pogotovo časnih sestara odrekao se svjetovnog života zbog služenje općem dobru i većina ih svoj posao sasvim solidno obavljaju. Ima i veliki broj onih koji nisu dostojni funkcije koju obavljaju, ali suludu je očekivati da svi obavljaju tako težak život bez greške. Ne shvaćam toliki gnjev ljudi prema toj organizaciji. To je isto kao da sada cijela Hrvatska stane na noge protiv policije jer su premlatili onog malog na benzinskoj pumpi i da se svi policajci i njihov časan posao stavi na stup srama zbog trojice manijaka.
mene plaše takvi ljudi koji su stanju do te mjere generalizirat (cijela crkva je ovakva, svi Hrvati su onakvi, ili svi Srbi, svi Židovi, svi Cigani). Ovakav način razmišljanja rađa necizam. Kaj bi sad trebalo sve svećenike potuć, a onda ćemo lijepo prijeći na koga već nam vlasti ili mediji odrede kao novu target grupu za odstel.
Ja sam naglasila da sve crkve smatram bljak organizacijama, samo se KC najviše ističe jer je najbogatija i najmoćnija.
Za budiste, doista, nemamo nikakvih dokaza. Morti i nemaju takvih problema s celibatom jer upražnjavaju sofisticirane duhovne vježbe.
Sjetimo se Caritasa i groze koju je provodila Jelena Brajša. Nije teško zamrziti KC, jer uvijek pokriva svoje zločince, kako Brajšu, tako i pedofile etc. Osim toga, brinu se i drugi, ali se KC najviše razmeće time.
Naravno, ova sada prozivanja oko pedofilije u KC su medijski namjerno napuhana. Jel zato što glume monopol na moralnost, a nisu moralna ustanova ili zato što su toliko bogati i moćni pa su nekom drugom centru moći smetnja, teško je reći.
Inače, prozivanju crkve zbog pedofilije je prethodila opća histerija oko pedofilije općenito, koja se već ustoličila kao novi standard. Bolje rečeno histerija i kad to jest pedofilija i kad to niti izdaleka ni u snu nije.
Katolička crkva obuhvaća oko milijardu i pol ljudi (kler, redovnici, redovnice, vjernici) i proglasiti ih sve pedofilima je malčice pretjerano. Recimo katoličkih svećenika, redovnika i redovnica u svijetu ima više negoli Hrvata, a mi kao narod činimo 100 puta više kaznenih djela. Što bi iz toga mogli zaključiti? U pravu je metalac kad kaže da takva pojednostavljivanja plaše. Zar nas nisu naši istočni susjedi istom tom logikom proglasili genocidnim narodom? Takvim pojednostavljivanjima se uglavnom služe manipulatori. A što je s teologijom oslobođenja i svim onim ljudima koji iskreno i predano kao Jurak grade nešto dobro? Usput, i ja sam ateist (nikakav agnostik već ateist) ali ne mogu vjerovati da su 90 posto pripadnika mog naroda idioti i imam poštovanje za njihova uvjerenja. I s druge strane, radije bi da mi je susjed dosljedni katolik nego ateist lopov.
Histerija oko pedofilije na kraju najviše pogoduje crkvi jer se stvara dojam da sile zla pokreću hajku na nju što se vidi i iz ovih komentara. Što više spomena pedofila to će ljudi više govoriti da se radi o malo broju pojedinca i lovu na vještice. Ima i Vatikan dobre spin doktore.
Lijepi tekst. Samo se pitam da li bi Franjo Jurak bio jednako plemenit čovjek da nije svećenik. Vjerojatno bi. Ne moraš biti pop ili vjernik da bi bio dobar čovjek.
Svakako je bio dobar čovjek sam po sebi. No kao svećenik je imao nekakvu infrastrukturu (šef cijele župe), pa je mogao više pomagati nego da je živio u privatnom stanu, išao na posao svaki dan i imao malu plaću. Da je bio veliki bogataš, sigurno bi i van crkve mogao ovako djelovati.
Pa i ne proglašava ih se svepedofilima - problem je u ukupnoj politici KC. Evo ovdje je jedan dobar tekst o tome.
www.reklamacije.net/vijest/Amerikanci-ne-prastaju-Papi/3251
Pa teško da joj baš pogoduje, jer ju se sve više proziva. A oni se brane da je to zlonamjerna hajka bez osnove, no skoro nitko ne pada na takva prozirna izvlačenja od odgovornosti.
kad čovjek pogleda svu tu amoralnost oko sebe, sve te lopove, gnjide, prevarante i kaj ja znam, onda ti ovakvi likovi ko Jurak dođu ko neki lahor normalnosti. Čini mi se da se današnjim društvenim odnosima prilagodila i naša leksika pa kad za nekog kažeš da puno dela ili da je dobrica i pošren, to si svi prevode ko da je luzer.
Malo je danas takvih ljudi a biti će ih još manje. Kapitalizam uzrokuje manjak ljudskosti
Uvijek je bilo malo takvih ljudi, jer nekonformista općenito malo ima - takva je pogana ljudska vrsta.
Jako emotivan tekst, skoro sam se rasplakao...
Nije teško biti dobar kada si pop i kada si pod zaštitom Crkve. Jedeš, piješ, imaš gdje spavati i nitko ti ne smije ništa jer je svetogrđe nešto napraviti popu. Teško je biti tako solidaran s drugima a biti običan čovjek.
Bio sam prijatelj s Franjom od prve nedjelje u ljetu 1964.god. kad je preuzeo župu pa sve do njegove smrti. Bio je dobar čovjek, uzoran svećenik i drag prijatelj.
Komentare mogu pisati samo registrirani korisnici.
Ukoliko nemate korisnički račun, registrirajte se (Registracija).
Najbolja banka u Hrvatskoj je?
Nasumične reklamacije
Još nasumičnih reklamacija >>
