Ako me išta može raznježiti, onda je to naš poslovični optimizam. Dok u svjetskoj banci pri spomenu Hrvatske histerično čupaju kosu, iz Europske banke za obnovu i razvoj i MMF-a vrište i šalju nekakva prijeteća pisma, mi za to vrijeme, onako - kulerski nonšalantno, govorimo o rastu BDP-a za 5, 6 posto i ne šljivimo sve te budale iz bijelog svijeta pet posto. Dođe mi toplo oko srca pri pogledu na superiornu lakoću kojom naši politički uglednici govore o milijardi, dvije eura, kao da je pričaju o kikirikiju, dok se europske picajzle pobožno tresu već i na spomen eura i nekakve euro-zone. Ta moć pozitivnog mišljenja je nešto duboko utkano u genetski kôd našeg čovjeka. Nema tog lijepog obećanja kojem mi nismo u stanju povjerovati, ali i više od toga – kojeg nismo istog trena spremni početi živjeti. Poput onih divljačkih plemena što ne razlikuju san od jave pa zbog ružnih poglavičinih snova kreću u krvave osvetničke ratove protiv susjednog plemena, tako i mi u svojoj nadahnutoj prostodušnosti ne razlikujemo obećanja od realnosti. Kad mi u nešto povjerujemo, to je za nas svršena stvar koja kao nam se već dogodila. Zar posljednjih desetljeća ne živimo kao da su odavno zaživjela prethodno izrečena obećanja o 100 milijardi iseljeničkih dolara koje čekaju na granici, ili o punoj zaposlenosti što ćemo je postići do 1993. ili o hrvatskom BDP-u koji će do 1997. prestići japanski…?
I u političkom i u svakodnevnom životu orijentiramo se prema stupnju primamljivosti dobivenih obećanja. Ako nam, primjerice, politička stranka A, obeća da ćemo kad oni dođu na vlast imati plaće po 10 tisuća eura, a politička stranka B da ćemo dobivati samo 8 tisuća, mi ćemo uvijek odabrati stranku A. Znamo mi, nismo vesla sisati - 10 je više nego osam. (Jedino to još nisu shvatile političke stranke, ali to je sasvim druga priča). Ili kad ti baja obeća da će ti do kraja mjeseca vratiti dug, u njegovom svijetu to se računa kao da ga je već vratio: odahnuo on, odahneš ti. Bude vam na trenutak lijepo. Cijelog života, tako genetski podešeni, pušimo obećanja naših prijatelja, rodbine, profesora, poslovnih partnera, susjeda. Uostalom, da nismo bili takvi, zar bi opstali na vjetrometinama povijesti i uspješno ispunili povijesnu ulogu Antemurale Christianitatis? Što su cijelog svog života radili Ivan Kapistran, Petar Berislavić, Petar Kružić, Toma Erdödy, Ivan Karlović, Petar Keglavić, Krsto Frankopan… Makljali se s Turcima i čekali obećanu pomoć Zapada. Koliko su dugo čekali pomoć? 400 godina. Je li pomoć došla? Dakako da nije. Hoću reći, naši pređi nisu jednokratno popušili obećanja pa se potom razočarani otrijeznili, već su ih, kao neku svetu tajnu, jednako uporno prenosili s koljena na koljeno.
- Znaš, sinko – mrmljao bi na samrtnom odru hrvatski dužnosnik svom sinu: - Zapad nas zapravo obožava jer mi pripadamo mitteleuropskom a ne balkanskom civilizacijskom krugu, i oni će nam zbog toga u odsutnom trenutku dati svega što nam srce ište. Samo trebamo još malo izdržati.
I tako 4 stoljeća, s generacije na generaciju. Nema tog povijesnog trenutka koji nije bio nadahnut sličnim optimističkim očekivanjima. Tako primjerice, dok jedni teoretičari napad oko 2,5 tisuća hrvatskih konjanika na 30-tak tisuća turskih okupatora u bitci kod Sigeta 1556. pripisuju alkoholu, a drugi činjenici da naši čelnici Nikola Šubić Zrinski i Lovro Juranić nisu znali brojati, ja sam sklonija teoriji da je napadu prethodio tipično hrvatsko optimističko nabrijavanje uz logorsku vatru:
- Ako u napad gurnemo Manđukića i Primorca, a kao vezne igrače odaberemo Moralesa, Tomića, Vrsaljka i Antolića, a Barbarića, Bišćana i Kovača postavimo u obranu, garant ćemo ih nabit s pet golova razlike – tumačio je uvečer prije početka bitke Nikola Zrinski svojim pajdašima Vuku Papratoviću, Nikoli Kobaču, i Petru Patačiću, a u sebi je optimistički mantao: „Kad poslije pobjede privatiziramo Carigrad i Anadoliju, bit će love ko dreka, i nitko od mojih nasljednika neće više ništa trebati raditi do 21. stoljeća“.
Stoga kad na ulici sretnem svoju bivšu umirovljenu profesoricu s vrećom punom plastičnih boca što ih stidljivo pokušava sakriti iza leđa dok žuri kući na Dnevnik, kako bi pobožno saslušala nova obećanja i objašnjenja zašto se ranija obećanja nisu ispunila, meni dođe toplo oko srca. Naime, ljudi koji žive na smeću i slijepo vjeruju vlastima, žive u najboljem od svih svjetova. Moja profesorica u svojoj vjernoj dosljednosti, poput drevnih hrvatskih banova i heroja, vjeruje doslovno svakom vladinom priopćenju, vjeruje i rastu BDP-a za 5, 6 posto, a u međuvremenu opstaje hraneći se moćima pozitivnog mišljenja. I plastičnom ambalažom. Ako treba i 400 godina.
Prošle kolumne:
Plava konjica
Remetinački čimbenik
Prepaid budalaština
Moj Franjo Jurak
Otrežnjenje
Cirkus
Hitno povećati PDV
Naši heroji
Uvlakači
Tako je govori Mugabe
Korijeni
S mamom i tatom

Autorica ovog teksta je luda 100 posto. Ma kaj 100 posto? 1000 posto! Mislim pozitivno luda. A teza da je Zrinski kod Sigeta išao zapravo privatizirati Tursku me je oduševila. Bravo! 

Ovo "P" u riječi Pas nije slučajno napisano velikim slovom.

hrvatska ne može propasti jer je u propasti već 30 godina. grčka je donekle razvijena zemlja i normalno da se bune sada kada im nejde. kod nas je uvijek isto. bilo je i za vrijeme jugice i rata i sada. isto mi je i isto će mi biti.

Dragi moji, možemo mi propadati još 50 godina. Ako se poslije toga propast i zaustavi, koja korist od toga. Tada ćemo već biti u mirovini pa ćemo se baviti skupljanje plastičnih flaša ko ova profesorica. Mrakača ljudi molji, crna mrakača.


"Ako u napad gurnemo Manđukića i Primorca, a kao vezne igrače odaberemo Moralesa, Tomića, Vrsaljka i Antolića, a Barbarića, Bišćana i Kovača postavimo u obranu.."
Manđukića i Primorca skupa u napad može postaviti samo neki bolesni Torcidaš. Pa di tog ima? A ovo da je Zrinjski bil pijan kod Sigeta mi je sasma autentično. Mi se isto kod Sigeta naločemo ko stoka i onda četveronoške bauljamo do Trnskog, a neki bome i do Savskog gaja.

Odličan tekst.
Samo je autorica zaboravila napisati da se svakih 10 godina pojavi neki Marković i Sanader, pa bude labuđi pjev. Kupuju se automobili, grade se autoceste, zaposlene budale počinju ulagati u investicijske fondove.
I tako 5 godina, a onda stane. Sve potone u mrak. Još gori nego prije. Potpuno beznađe.
Problem Hrvata, i ono po čemu se razlikuju od Grka je u ovome:
HRVAT ne diže revolucije. Hrvat šuti i trpi. A kad mu voda dođe do grla, onda EMIGRIRA.
U međuvremenu se potuče sa susjedima.

Meni je pun k. malodušnosti. Zašto naši dužnosnici ne bi mogli biti kao Luka Bebić?

Jakoooo dobrooo! Pun pogodak u glavnu osobinu naših primitivnih ljudi. Nasmijao sam se od srca ...
E j... ga! Mislio sam da će ovo naše sranje krajati kraće. Al, 400 godina?!? 400. 400

@TemplarKay
Muko moja, u vrijeme bitke kod Sigeta nije postojala privatizacija. To ti je metafora, znaš. Al to da se s nekim veličinama u Hrvatskoj ne smiješ zahebavat, e vidiš to ti je rigidno i vrlo, vrlo boljševički. Zašto se ne bi smjeli zaj...vat već isključivo osjećat srsi kao ti pri spomenu na određene velikane naše povijesti? Kaj nama koju p.m. ima bilo ko određivat kaj ćemo osjećat uz Zrinskog. Meni je recimo Zrinski bez veze, mislim da on uopće nije bil Hrvat al zato gajim iznimno poštovanje za Matiju Gupca. I kaj sad? NE DAMO VARŠAVSKU!!!!!

Zapravo nam jedino Europa može pomoći. Zbog “Europe“ Hrvati su slali djecu na Staljingrad, šalju ih danas u Kabul, u ime “zapada“ uvezli smo poput idiota i Valentinovo, i St Patrick’s Day, i event managere i RTL. U ime te mitomanije, ukratko, Hrvate je moguće nagovoriti na sve, pa je i aktualna vlast hrvatski nacionalizam presložila tako da je tu mitsku žudnju stavio u središte političkog diskursa. Europu je pretvorio u osovinu oko koje se sve okreće, eshatološki Kraj Povijesti.
@P...ru
nisam napisao sva slova da te ne uvrijedim .
Privatizacija ( shvaćena kao metafora )aludira na pokvarenu svijest ukupnog Hr svijeta i kroz povijest što nikako nije istina.

TemlarKay
Tako je i pok. Franjo Tudjman odredjivao s cime se smijemo zafrkavati a s cime ne. Pa su njegovom inicijativom niknule "Koprive" hrvatski humoristicki list koji nitko ziv nije htio citati jer su ostale na Bobiju i Rudiju, a to je jedini humor koji je takvima smijesan i koji je drzavotvoran. Valjda. Ali Tudjman je bio neobrazovani i patericni seljober. I kako si ti dospio samo do poginulih u Domovinskom ratu? Jer to valjda kad spomenes svi moraju biti kus jer su onda protiv Domovinskog rata. To je tako zmuklerski i kukavicki. btw. ne kaze se "osijecati" nego "osjecati"
@P....02

Svaka čast Domovinskom ratu i hrvatskim braniteljima, al tip je komad budale. Kakve veze ima Zrinski i Domovinski rat osim u njegovoj poremećenoj glavi? Takvi ljudi plaše jer ak nećeš slušat njihova lupetanja oni ti zaprijete da bu se ubili. Imam ja jednog takvog u zgradi. Stalno plaši klince i truje mačke. Bolesnik. Pa se nalije i viče kroz prozor kak ga niko ne poštiva a on je život dal za Hrvatsku. Pa ko se onda pijan dere kroz prozor ak si ti dal život, j. ti pas mater pijanu.





Nisu svi kao taj tvoj susjed.Ja osobno poznajem dečke koji nikad ne naglašavaju da su
branitelji niti su tražili ikakva priznanja, a prošli su sve i svašta dok su branili Hrvatsku.
Slažem se s Templarom da nije u redu pljuvati po Hrvatskoj prošlosti , jer će tako i Domovinski rat nekome biti bezveze.

Ko je ovdje lud? Ljudi Božji, Manđukić, Primorc, Morales, Tomić, Vrsaljko, Antolić i Kovač u vrijeme Zrinjskog i Sigetske bitke se još nisu rodili. A ako se nisu rodili onda valjda ni Zrinjski nije o njima mogao znati. Kužil bi da šizite zbog faktografije jer kak je to Zrinski mogel slagat Dinamovu postavu nekoliko stoljeća prije postanka Dinama, ali kakve veze ima s tim Domovinski rat i Bobetko? Takve se spone između nečeg čega u tekstu nema mogu rodit samo u jako bubinoj glavi. Ja bi uvažaval Templarov doprinos u Domovinskom ratu da se sad ponosi time i da uživa o slobodi za koju se izboril. Ali ne, to se pijano nonstop dere i komentira nekaj čega nema nigdje osim u njegovoj glavi. I da pričamo o kuharici i sarmi, taj bi patetično nekaj sral o Domovinskom ratu. To su takvi ljudi. I kaj je najluđe, moraš se na kraju tim bedacima prilagodit. Dakle, u ime te prilagodbe - ja jako cijenim Domovinski rat i zahvalan sam hrvatskim braniteljima, ali tip je bolestan! Nisu se branitelji borili za Hrvatsku da bi ih poslije svi obožavali i da bi jedan kult zamijenili drugim već da bi Hrvatska i Hrvati bili slobodni. Kaj bi ja sad trebal ič pitat branitelje kaj da mislim o Varšavskoj? I ak oni onda kažu da je Varšavska košer, da ja odustanem. I di je tu onda kraj? Usput, ujak mi je poginul u Domovinskom ratu, al nije poginul za takvav rigindni i patetični koncept Hrvatske
@pajdo
@CedeVita

AJ DI BIDI BIBI DI BI BIDI Aj spik svahili ju nou?


templare
Kužim da mrziš Srbe, Židove, Cigane. Al zašto pedere? Djelo hrvatskih pedera utkano je u temelje našeg društva a ponajveći hrvatski sinovi bili su pederi. Pa zar nisu upravo ovi čiji si ti nick uzeo (templari) bili u cijelom civiliziranom svijetu poznati uz ostalo po svojoj homoseksualnosti? Iritiraju ti dvostruki standardi.




Mislim dvostruke po tome da je jedan standard vrijedi za mene a drugi za ostale
@pajdo
Odvoji malo svog dragocijenog vremena pa kad bude trezan popričaj sa susjedom koju
minutu možda se iznenadiš i promjeniš mišljenje.
Najlakše je okretati glavu i reći vidi budalu - za pomoć je potrebno puno više, a u startu
samo malo dobre volje.

Templar vam objašnjava da žrtve iz bliže i dalje povjesti nisu za ismijavanje već za
poštivanje .

kako koja žrtva

Prema svjedočenjima Svete Matere Crkve templari su preferirali analni seks. Meni je to OK. Pravo odabira. I kralj Tomislav je volio dečke, a tek Bela IV. Da nije bilo uzajamne muške ljubavi Zagreb nikad ne bi postao slobodni kraljevski grad, ali su Purgeri bogato pogostili svog kralja kad je bježao pred Tatarima, a on im se odužio. Znam to iz knjige koja se priprema "Homoseksualizam u Hrvata". Više čitati, manje po forumima pisati!




A o Zrinjsko-Frankopanskoj uroti da ne govorim. Sve bu se to jednog dana saznalo


peder : ja bi se igrao s bakom
pederov tata : ok sine samo je poslije opet zakopaj













Peder kaže:20.05.2010 u 15:26

Drago društvo kud ste vi dogurali od nepoštovanja Hrvatske povjesti pa do toga tko se kome upucava.Bilo bi dobro da se izjasnite tko je što pa bi i komentari bili puno pametniji.
Pratit ću i dalje što se događa, pa vam se pridružiti kad se malo uozbiljite.
Primjetila sam da ste svi previše na forumima nego uz dobru knjigu, pa gubite živce te se ponašate kao mala djeca (mislia sam da je Templar stariji) no ako vas to vesleli SRETNO.

aj bježi

Ja bar priznam tko sam kakvo mi je seksualno opredjeljenje a ne skrivam se ni iza nekakvih šifri, kao templar, baletan i slična pederska zanimanja. A da bi mi se netko sviđao i da bi mu se ja upucavao nije dovoljno da je muškarac već mora imati neke psihološke i intelektualne karakteristike - inteligenciju, smisao za humor, obrazovanje, a to kod ovih ubogih jadnika ovdje nisam vidio ni u tragovima. To neinteligentno, to dosadno, to rigidno, to neobrazovano, to sjedilo na zahodu kad je bog dijelio smisao za humor. Hoču reč, jesam ja peder, ali nisam zato bez kriterija. Dapače. Moji su kriteriji ČVRSTI! (sad čekam da se uhvatite za ovo ČVRSTI, jer to je najdalje dokle vas može dovesti vaš sitničavi um).

Pederu ne razumijem što onda radiš ovdje kad su svi takvi, a ti jedini pametan pronađi si forum za pametne, obrazovane itd.
Ja osobno volim pročitati komentare i nasmijati se ako su O.K. bez da ikoga vrijeđam i pljujem, mislim da si ti taj koji ima problem pa ako ti mogu pomoći samo reci jer ja sam
"osjećajna" i razumna.


Pozitivno mišljenje je čisti obrambeni mehanizam našeg čovjeka koji kroz vijekove samo pati. Tu nema ničega lošeg jer stanje ionako ne može biti bolje.
@hermane pun pogodak. 
@osjećajna


Ukoliko nemate korisnički račun, registrirajte se (Registracija).
Još nasumičnih reklamacija >>