Svakog dana čovjek nešto novo nauči, čak i o stvarima za koja je uvjeren da ih relativno dobro poznaje. Nedavno sam sudjelovala u kompariranju političkih programa vodećih hrvatskih političkih stranaka i programskih istupa njihovih čelnika (ne bih ja to ni u ludilu po svojoj pameti radila, imam pametnijeg posla, nego su mi za to platili). Bila sam zgranuta stupnjem sličnosti. Kad bi u HDZ-ovom programu akronim „HDZ“ zamijenio akronimom „SDP“ i obrnuto, te da se zamijene logotipi na dokumentima, ni najvjerniji stranački vojnici ne bi prepoznali razliku. Jednako tako, da se iz programskih govora čelnika isključi slika i izmijene glasovi, prosječan poznavatelj hrvatske političke scene ne bi po sadržaju mogao otkriti govori li SDP-jac ili HDZ-jac. I jedni i drugi su za EU-integracije, parlamentarnu demokraciju, pravnu državu, depolitizaciju pravosuđa, nacionalna, vjerska i socijalna prava, borbu protiv korupcije, trodiobu vlasti, dovođenje inozemnih investitore, uštede, racionalizaciju uprave…
A i praksa naših najvećih stranaka, sudeći po izvještavanjima medija, se ne razlikuje previše: i jedna i druga imaju svoje tajkune, svoje afere (dakako, već prema aksiomu o političkoj proporcionalnosti: više vlasti – više afera, i obrnuto), stimuliraju klijentizam, partijski kontroliranu birokraciju i unutarstranačke brakove. Iako natpolovičan broj čelništava obje stanke čine bivši članovi Saveza komunista, danas i jedni i drugi gorljivo ispunjavaju i najsitnije željice krupnom kapitalu. Stranačko članstvo sazrijeva znatno sporije u odnosu na prosječnu hrvatsku populaciju pa se članovi partije računaju kao omladinci sve do 35. godine života, a dobri su izgledi da će se dobne granice za mladež u narednih godinu, dvije produžiti do 40. Budući da se obje stranke već cijelo desetljeće guraju prema političkom centru, postupno su se istopile, bar među čelnicima, čak i nekadašnje mitološko-folklorne međustranačke razlike, one po pitanju ustaša i partizana, odnosa prema Herceg-Bosni, Srbima, lakim drogama i homoseksualizmu.
Za razliku od prijašnjih vremena kad bi se članovi stanaka okupljali oko ognjišta gdje bi partijski staroste prenosili na mlađe naraštaje stranačku mudrost, zajedničke mitove, tajne i legende te generirali predodžbe o zajedničkom cilju i neprijatelju, nova su vremena totalno dehumanizirala odnose. Internetske proklamacije i cirkularna pisma što danomice zasipaju članstvo, lišeni unutarstranačke ljubavi i erosa, transformirali su hrvatske političke stranke u aseksualne korporacije u kojima se ideološki stavovi profiliraju nakon detaljnih tržišnih istraživanja i promiču svim raspoloživim marketinškim sredstvima. U uzajamnom ideološkom potkradanju u kojem se ljevica spremno svrstala uz inozemne bankarske krugove braneći iz petnih žila njihove interese, dok se istovremeno desnica zaklinje u socijalnu državu i ljudska prava, nastala je gungula u kojoj se običnom smrtniku teško orijentirati i otkriti provenijenciju voljenih dužnosnika. Kroz par mjeseci Hrvati će izaći na izbore i morati odabrati između lijeve i desne opcije. Kako razlikovati dva antipodna politička koncepta ako su oni i više nego slični?
U prvom redu, politički čelnici će se osobno javno predstaviti – jedni kao lijevi, a drugi kao desni. Ako nam se netko od njih predstavi kao ljevičar, ili kao desničar, morat ćemo mu vjerovati na riječ. Uz to, postoji i niz sekundarnih karakteristika koje nam mogu pomoći u političkom kategoriziranju. Recimo, kad odjekne nacionalna himna, desničari obavezno drže jednu ruku na grudima, dok ljevičari stoje mirno s obje ruke opuštene uz tijelo. Nema teoretske šanse da bi hrvatski ljevičar stavio ruku na srce. I obratno. Uz to, recentni hrvatski desničar u prosjeku ima veći trbuh, deblji vrat, sopće kad govori i na prvi pogled djeluje miroljubivo. S druge strane, prosječan ljevičar je nešto mršaviji, nastup mu je superiorno ciničan, komunicira u kratkim, rafalnim rečenicama i ljutito trepće okicama. Desničari češće nose zgužvana starinska odijela sa značkama na reveru i naprosto otkidaju na sunčane naočale, dok su, opet, ljevičari skloniji markiranoj robi i bradi od nekoliko dana. Ljevičari u godinama češće boje kosu, a tom običaju u desnom dijelu političkog spektra pribjegavaju isključivo tzv. liberalni konzervativci. Ako vidite političara s rukama do lakata u vlastitim džepovima, znajte, imate posla s deklariranim ljevičarom koji ovom prostudiranom nehajno-ležernom gestom naglašava svoju socijalnu osviještenost, poput Tonyja Bleira. Ekstremne ljevičare ćemo lako prepoznati i po tome da se često pojavljuju u javnosti bez kravate. Ali zato desničari voze bolje automobile. Uglavnom, pažljivom promatraču neće biti teško nakon sustavnog promatranja otkriti tko je tko na hrvatskoj političkoj sceni. A kad ih jednom nauči razlikovati, glasačima će biti puno lakše sudjelovati u donošenju naredne povijesne odluke: hoće li kočijaš koji ih tjera da tegle, držati bič u lijevoj ili u desnoj ruci?
Prošle kolumne:
Kreditni optimizam
Banda lopovska
Avanturistički turizam
Proizvodnja realnosti
Lansiranje Mlakara
Čekajući Zvjezdane staze
Vraćanje povijesnih dugova
Nacionalni konsenzus
Moć pozitivnog mišljenja
Plava konjica
Remetinački čimbenik
Prepaid budalaština
Moj Franjo Jurak
Otrežnjenje
Cirkus
Hitno povećati PDV
Naši heroji
Uvlakači
Tako je govori Mugabe
Korijeni
S mamom i tatom

Isti penis, drugo pakovanje. Kao što se pošten čovjek kloni dilera i provalnika, tako i kad vidi političara trebao bi priječi na drugu stranu ulice. Ili ga bar prijaviti policiji


Sve je relativno. Ako se na primjer primjera Sabor gleda iz perspektive tzv. "stražnjeg ulaza", ljevica je smještena desno, a desnica lijevo. Iz magareče klupe koja je rezervirana za Vladu ljevica je naprijed, a desnica "u pozadini". A sve je to gledano s galerije tamo negdje dolje. Meni to sve djeluje kao homoseksualizam

" I jedni i drugi su za EU-integracije, parlamentarnu demokraciju, pravnu državu, depolitizaciju pravosuđa, nacionalna, vjerska i socijalna prava, borbu protiv korupcije, trodiobu vlasti, dovođenje inozemnih investitore, uštede, racionalizaciju uprave…"
Najgore od svega jest: i jedni i drugi podržavaju menadžere, kapitaliste, marketinške stručnjake i elitu. I jedni i drugi smatraju da su radnici lijeni, da ih treba izbaciti na ulicu ako ne pronađu stotine tisuća kuna i pod hitno se obrazuju na prestižnim privatnim pkolama, gdje će dobiti "certifikate izvrsnosti".
I jedni i drugi ne osjećaju krizu na vlastitoj koži i čude se kako se to sad odjednom ljudi bune.
Kad već svašta uvozimo u zemlju, a da uvezemo i neke inozemne političare?!?

Sve ovisi o kriteriju. Primjerice, meni je Milanović seksi, a Hebrang nije i zato ja ni u ludilu ne bi glaso za HDZ, iako znam da su svi isti. Ako već moram gledat nekog cijele dane na TV-u, neka to bude zgodno sa seki napućenim ustašcima vazda spremnim na poljubac.




Treba nam u politici neko novo lice. Na primjer DOKTOR IVO SANADER!

@templar
vidim da ti je jagoda vec dugo trn u oku i da imaš neki specijalni uvid u stvari oko nje. a kaj je to tvoja policijska postaja zaduzena za nju? il te zabolilo kaj ti cacka po hdz-u? meni su i lijevi i desni isti idioti jer lijevi nisu lijevi a desni nisu desni vec su svi nekakvi stripovski likovi koji glume a tu glumu puse papci. pa pola tvog hdz-a je ispalo iz komunisticke partije i prodalo vam losu spiku. mozes se ti ljutit kolko oces. a jagodi porucujem od srca nek sam nastavi napucavat svu tu zgadiju
e da, i popusit cete na slijedecim izborima!!!

Ja bi HDZ-ovca odmah prepoznao po govoru i da mi isključe sliku i izmijene ton. Ne znam zašto ali svi HDZ-ovci gutaju vokale. Valjda je to neka njihova unutarstranačka spika da se lakše prepoznaju

Hrvatski desničari imalu love ko dreka![]()
![]()
Skužila sam da je preko 80 posto političara niže od prosjeka. Kad je neko s 40 godina nizak, to znači da je cijeli život nizak. To u školi pobiralo šore čvrge kokseve pa se bavi tim zanimanjem ne bi li se nekako zaštitio od jačih dečki. Ko onaj slabunjavi dečec kaj posrće po Hebrangovoj pod teretom remena i svih onih stvari kaj su na taj remen zakvačeni, ali stalno drži ruku na gunu i prijeteći gleda svakog ko prolazi a ljudi ga izbjegavaju jer misle da je poremećen


Nema više unutarstranačke ljubavi i erosa. To je sveta istina. Samo ti šalju uplatnice i e-mail poruke šta da misliš, a nekad smo zagrljeni uz pivicu pjevali cijele noći. Ne slažem se s time da smo svi isti. Mi smo pozitivci a oni su negativci.

Ne treba generalizirati. Uz sve te kravetine i bikane iz SDP-a i HDZ-a ide i jedan Drago Lesar. A on je ipak nešto drugo.Bar mi se tako čini.
Ukoliko nemate korisnički račun, registrirajte se (Registracija).
Još nasumičnih reklamacija >>