Kolumna: Cirkus
Prilikom nedavne posjete cirkusu najdublji dojam je na mene ostavio hipnotizer. Nakon što je pozvao u arenu tri glupe krave iz gledališta (koja bi normalna žena od sebe besplatno napravila budalu?), hipnotizirao ih je pa je poslije minutu, dvije, prva meketala kao koza, druga jurcala okolo četveronoške, a treća je valjda zabrijala da je političar pa je komično mlatarajući rukama u mussolinijevskoj pozi urlala svojim podanicima izbacujući nasumce političke izraze koje svakodnevno slušamo: inflacija, demokracija, recesija, deficit, bilanca, pluralizam… I dok su tri nesretne đikuše izazivale grohot u gledalištu i samozadovoljni smiješak hipnotizera, ja sam na trenutak, ali samo na trenutak, imala uvid u čistu, sublimiranu istinu. Vjerojatno je nešto slično osjetio Einstein kad mu je iz paralelnog svemira stigla poruka: „Sve je relativno, moj Alberte“.
Cijeli naš postkomunistički društveni, politički, gospodarski i kulturni okoliš u koji smo uronjeni je zapravo jedan ogroman cirkus. Samo što ga mi nismo svjesni. Zato jer smo hipnotizirani. U njemu sudjelujemo svi, jedni iz prvih, drugi iz posljednjih radova, ponekad kao majmuni, slonovi, tigrovi, zečevi, katkad kao klaunovi, hipnotizeri ili krotitelji, a ponekad, ako nam je sudbina posebno naklona, zapadne nas uloga povlaštenih djelatnika koji na blagajni naplaćuju ulaznice. Naime, to i jeste ultimativni smisao ovog našeg cirkusa: dok lavovi skaču kroz upaljeni obruč što ga pridržavaju nesigurni krotitelji, dok slonovi trče u krug, muzika zaglušujuće trešti, a akrobati riskiraju živote skačući s prečke na preču, seriozna gospoda iza pozornice, distancirani od nepodnošljive cirkuske vreve, broji novce. Čak su i tri egzibicionističke koze što ih je spretni hipnotizer domamio u arenu da bi ih potom javno ismijao i koje će vjerojatno ostatak života crvenjeti pri sjećanju na svoju cirkusku epizodu, platile ulaznicu.
Kako, ako ne dubinskom hipnozom, objasniti vjeru nekog pripadnika vojske od 317 tisuća nezaposlenih da situacija u našoj politici zapošljavanja i nije tako loša? Bolje je, grunta si on pod utjecajem masovne medijske hipnoze, da je nezaposleno samo 317 tisuća nego da ih je, primjerice, 634 tisuće. (Budimo realni, rekao bi Kazo, 634 je dvostruko više od 317; to se može i matematički dokazati). Čime objasniti nepresušni gospodarski optimizam našeg čovjeka temeljen na uvjerenju da vanjski dug od pišljivih 43 milijarde eura nije ništa u usporedbi s budućim dugom od 86 milijardi, kao što često elaboriraju naši novinarski eksperti na platnoj listi vlasnika cirkusa? Na koji način, ako ne hipnozom i magijom, objasniti našu slijepu vjeru u raznorazne gospodarske tlapnje, trećerazredne vizije, djetinjasta obećanja i nevjerojatne budalaštine u odnosu na koje cirkusantsko izvlačenje zečeva iz šešira djeluje seriozno i kompleksno kao kvantna fizika? Pa je....., kod nas još uvijek ulicama hodaju ljudi koji su uvjereni da je fenomenalno kad im država poveća poreze?!
A onda, još dok sam sjedila u cirkuskoj publici, još dok je prva žena što se krotko odazvala pozivu hipnotizera meketala po areni, druga četveronoške trčkarala, a treća držala politički govor, moj trenutak uvida u čistu, sublimiranu istinu, se razbio na čvrstim stijenama postkomunističke realnosti. Koja korist od čačkanje mečke? Hrvatska poslovica u kojoj je sažeto tisućljetno iskustvo naroda glasi: batine dobije tko se u gospodske poslove petlja. Bolje je mirno proživjeti anesteziran i spokojan. Uostalom, ljudi koji žive u podrumu i slijepo vjeruju vlastima definitivno žive u najboljem od svih svjetova. Stoga sam umjesto gruntanja o tome tko sad na blagajni broji novce, nastavila gledati čudesa koja su se dešavala pred mojim rođenim očima: vidjela sam tako jednu ženu kako guta mačeve i vatru, konje koji znaju tablicu množenja, klaunove iz čijih šešira prska voda, čovjeka koji svakome u dvorani može pogoditi misli, lavove koji podnose da im hrabri krotitelji guraju glavu u ralje. Tko bi uz sve te raskošne kostime, limenu glazbu i čudesa razmišljao o plaćanju ulaznica? Bolje je ostati u stadu. U stadu je sigurno. U stadu je toplo. U stadu doduše i smrdi, ali nitko od smrada nije umro.
Prošle kolumne:
Hitno povećati PDV
Naši heroji
Uvlakači
Tako je govori Mugabe
Korijeni
S mamom i tatom
A vidi ti kako Jagodu yebe postkomunistička realnost. Jel možda i u Grčkoj isto postkomunistička realnost? Realnost je da je kapitalizam sranje samo to našoj Jagodi malo teže "sjeda".
Hrvatski radnik se ne buni protiv kapitalizma. On je državotvoran. Dođe doma i informira se iz novina u vlasništvu tog istog kapitalista i zoblje ono što mu je njegov kapitalist nabajao kako je on lijenčina koja neće raditi i slično i kako su u Hrvatskoj prevelike plaće. A kaj se tiče Grčke, tamo je prosječna plaća veća oko 25 posto nego plaća u Hrvatskoj. Tamo se šljakeri bune i bore za svoja prava za razliku od ovih naših koji su ko krave koje su njihovi čobani uvjerili da se pobuna ne isplati
Velečasni Sudac je prokleo s oltara sintagmu "Tko je jamio - jamio je". 
Koja bi normalna žena od sebe besplatno napravila budalu?
Možda autor ne razumije najbolje politiku i gospodarstvo, ali odlično razumije žene.
Ludost je svaki kapitalizam predstaviti kao loš, kao što je glupo sve bivše "socijalističke" sustave podvoditi pod istu kapu - komunizam, kao što to danas blebeću neupućeni. Imate primjer Švedsje a imate i neoliberalno divljanje Indije pri čemu smo mi bliži ovom potonjem modelu. Najnovija svjetska financijska kriza, praćena fiskalnom krizom velikog broja država, razotkrila je da neoliberalna rješenja nisu model održivog razvoja (upravo suprotno); Povijesni podaci pokazuju da zemlje koje su primjenjivale neoliberalnu ekonomsku doktrinu možda iskazuju u određenom razdoblju više stope gospodarskog rasta, ali uz to dolazi i do radikalne redistribucije nacionalnog bogatstva u korist bogatih i inozemnih korporacija. Mi smo permanentno u krizi, a u krizi prestajemo razmišljati suptilno. Zaboravljamo da nikako nije isto tražiti, na primjer, smanjivanje poreznih tereta na plaće od dvije do pet tisuća eura, koje se u Hrvatskoj oporezuju drakonski, a u Europi su prosječne, kao što neki jednostavno traže češljanje javnih poduzeća od navodno strašnog viška ljudi i iracionalnosti. Prvo je logičan i razvoju podređen potez, a drugi bi lako mogao biti simbol neoliberalnih škara koje će stvoriti novu vojsku nezaposlenih i trajno siromašnih, dok će, primjerice u privatiziranom HEP-u, vrhnje ubirati neki novi energetski tajkuni ili stranci. Stripovska podjela na dobre i loše (a zna se - mi smo dobri momci) šteti istini. A hrvatska ekonomija je utemeljena upravo na neoliberalnoj doktrini. Jasno je da treba biti oprezan i pažljivo vući fiskalne i monetarne poteze, jasno je da je javna potrošnja u Hrvatskoj prevelika i često krivo usmjerena, jasno je da poduzetnicima treba dati šansu, ali teško da će mjere radikalne štednje i rezova biti neki čudotvorni lijek za krizu. U Hrvatskoj se zbog krize, na žalost, sve više približavamo točki u kojoj ćemo vjerojatno čuti vrlo radikalne pozive na šok-terapiju, a to znači da ćemo se posve naći na polju u kojem će se već i terminološki moći prepoznati nemilosrdna ruka neoliberalizma koja je nepovratno promijenila lice mnogih ekonomija na svim kontinentima.
Doba Titove Jugoslavije, u usporedbi sa svim ostalim etapama u povijesti naših malih iskompleksiranih naroda, bilo zapravo Periklovo doba ovih prostora. Cijela ova suvremena opsesija Titom, u širokoj lepezi od ljevice do desnice, to dodatno potvrđuje. Tragedija je da su za kapitlizam glasovali ovi isti nesretnici što danas po škerovima štrajkaju glađu 
mudonja ti si najbolje reko
postoji kod ljudi potreba za pojednostavljenom slikom svijeta koji se zatvara u neki svoj katekizam ili popularnu brošuru. Tak su i ovi naši nesretnici popušili trećerazrednu spiku. Jer, ruku na srce, trebaš biti zadnji kmet pa popušit Tukija. To je kič
Nije Tuki bio sam. On je sa sobom doveo na vlast raznorazne marginalce koji u pristojnim zemljama rade kao ugostitelji, krojaci, bave se kriminalom. Moj susjed branitelj, ptsp-ovac i katolik je prije nekoliko dana otisao u skolu i ispljuskao vjeroucitelja jer je ovaj njegovog klinca ucio da je Isus bio zidov. To je novi vladajuci sloj koji je stvorio Tuki. Neobrazovani, arogantni, bedasti, opasni.
Oduvijek je čovjek bio pod "opijen" i slijep. Danas pogotovo. Samo bi se nadovezao na brojku od 320.000 nezaposlenih i stalne usporedbe s ostatkom svijeta jer se stalno priča da je naša nezaposlenost samo malo viša od Njemačke i tako dalje. Naša realna nezaposlenost je preko 600.000 ljudi, kada bi gledali objektivnu računici. Jer svi zaboravljaju da kod nas ima barem 300.000 umirovljenika koji to ne bi trebali biti. Kupovane su mirovine, prisilne mirovine, prijevremene mirovine. Kada bi se to radno sposobno stanovništvo stavilo na tržište rada nezaposlenost bi bila preko 600.000 ljudi. U Njemačkoj su svi radno sposobni na tržištu rada. Kod nas su u kupljenim i prijevremenim mirovinama.
Ne skaču u cirkusu akrobati s prečkice na prečkicu. To rade papagaji. Akorobati izvode akrobacije na trapezu.
Nitko u svijetu nije kao mi čekao, dočekao i proveo znatan dio krize, a da nije pokušao napraviti ništa stimulativno za ekonomiju. I dok su svi pokušali proaktivnom fiskalnom i monetarnom politikom bježati od požara koji je u najmoćnijim ekonomijama proizvela neoliberalna doktrina koja se otrgnula kontroli u pohlepnom financijskom sektoru, naša ekonomska misao isključivo je zazivala neoliberalna rješenja. Nismo radili ništa, gunđali smo kao da smo bogati stari neoliberali kojima je pun kufer socijalizma u glavama. To je isto kao da smo se pravili mrtvi i nadali se da će nas život, uz manje prava, a više rada i odricanja, u budućnosti možda jednom osoviti na noge. To što smo uveli harač i druge krizne namete samo je dokaz da smo bili potpuno dezorijentirani. Isto tako, da nije bilo oslobađanja dijela bankovnih depozita kod HNB-a, ne bi bilo apsolutno ništa od bilo kakve aktivne uloge države u pokušaju ublažavanja ekonomske krize. Ali ni to nije zapravo potez države, nego centralne banke, što bi čak i Friedman pogurao. A ostalo što smo smislili do sada? Fondovi za gospodarsku suradnju po volumenu su intervencije toliko mali da je riječ zapravo o promidžbenom projektu. Projekt poticanja kupnje stanova zapravo je pokušaj spašavanja dijela banaka koje su lakomisleno i pohlepno pratile projekte na užarenom nekretninskom tržištu, ali je i poprilično nerealan. Sve u svemu - jadno
meni je ekonomija čista depra. Hajmo o ozbiljnim temema: s kim se Simonica ševi bakon što ju je napustio Ante? Jel istina da je Seve trudna? 
Neoliberalna globalizacija je kao onaj lik superhik iz alana forda. Uzmi siromašnima, daj bogatima!
Najveći problem Hrvatske je što nema ama baš nikakvu proizvodnju i što smo jedan veliki šoping centar s velikom kamatom kojim vlada nekolicina mutljaroša. Kada se naberu para, odu prodavati jahte u Dubai kao jedan poznati lik iz bivših vlada ili onaj što je shvatio da prava lova leži u čokoladama.
Našoj napaćenoj duši još samo novca nedostaje
Zasto je nasa Jagoda tako ogorceno ljuta i sofisticirano nadrkana? Narod je svoje izabrao i zato je sada kus. To je njihov izbor. Po mom osobnom misljenju glup, ali savrseno legitiman. Nisu nam ove cobane izabrali ni Nijemci, ni Madjari, a bogme ni Srbi. A renesansu nacionalizma u bivsim socijalistickim zemljama ne treba sagledavati kao simptom razrjesenja krize, vec samo kao povratak drustva na polazne pozicije pogresnog puta.
"Oružje kojim je buržoazija srušila feudalizam okreće se sada protiv same buržoazije. Ali buržoazija nije samo iskovala oružje koje joj donosi smrt; ona je stvorila ljude koji će to oružje nositi - moderne radnike, proletere."
mene klaunovi plaše i u cirkusu i u životu. Gledam danas Sabor i strah me je. Jesu klaunovi smiješni al su opasni ko moj bivši. Razbiju te prvo ko beba zvečku a onda im je kao žao i kao fol nisu htjeli i kupe ti zlatnu narukvicu da ne zoveš murju
trebala si ga tuzit mili jelavic a i ove u saboru triba lipo prijavit mili jelavic jerbo nan plase dicu svojin baljezganjima
Smranader Jaca i kompanija izvode akrobacije u pljačkanju zemlje
Strava od događaja. Ne možeš vjerovati kako unište ljudske živote i dalje žive mirno.
bravo za tita
Kad počnem nešto kenjat o stanju u Hrvatskoj moj djed koji je svakakvih sranja preturio preko glave kaže: "Treba biti strpljiv. Za 20, 30 godina će i Hrvatska biti sasvim pristojna zemlja za živjet". Ali ja sam nestrpljiv. Za 20, 30 godina imat ću 45, 50 i više ću razmišljati o parceli na Mirogoji nego o političkom i gospodarskom okolišu. Stalno neki kuki moraš čekat. Da oslobodimo zemlju. Da privatiziramo gospodarstvo. Da uđemo u EU. Da postignemo veći BDP. I tako ti čekajući prođe život. I moj stari je čekao bolji život. I djed. I nisu ga dočekali.
Tito = Bleiburg
Tito = zločin
Tito = diktatura
Tako to bude kad se informiraš iz hrvatskih izvora. Svugdje po svijetu su Hitlerovi saveznici kvalificirani kao fašisti, nacisti, kolaborabionisti i sl. Samo su kod nas heroji i borci za slobodu. Vani ih hapse, ovdje im podižu spomenike a crkva slavi njihove spomendane i drži im mise.
mislav = kreten
Gledao sam jučer Tita u dokumentarcu i čini se kao simpatični zagorski seljak. Teško je vjerovati da je on vodio pola milijuna partizanskih jedinica u ratu. To su sve teške muljaže.
I ja mislim da su muljaže. A znaš li ti da neki misle da je čovjek bio na mjesecu i da je zemlja okrugla, teške su to muljaže i ja mislim.
Ne stvarno ne liči na ratnog vođu. Ono čovjek se samo zaj...va, visok je metar i žilet i ne zna hrvatski nego priča kao seljak. To nije moguće.
za razliku od Tukija. Čim ga pogledaš, sve ti je bjelodano - to pametno, to lijepo, to pošteno. Čisti vojskovođa! Čisti lider! Državnik! Vođa za slijediti 
kad je bio mali majka ga je tukla po glavi i tjerala da pije zagorski tudum
Tuđman i Tito su prošlost. Jandroković je budućnost Hrvatske
Komentare mogu pisati samo registrirani korisnici.
Ukoliko nemate korisnički račun, registrirajte se (Registracija).
Najbolja banka u Hrvatskoj je?
Nasumične reklamacije
Još nasumičnih reklamacija >>
