Pogledaj još videa...

Godinu dana nakon ulaska Hrvatske u NATO, još uvijek nije sasvim jasno što se time dobilo. Ali je jasno da sve to dosta košta. Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije izražava zabrinutost jer se ne vidi što je Hrvatska radila u NATO-u i oko njega u proteklih godinu dana, za što krivi i državne institucije, ali i civilno društvo, koje nije dovoljno "grizlo" na tu temu.

"Da je Hrvatska ’90-’91. bila članica NATO saveza, ne bi se dogodila agresija na Hrvatsku. Ali isto tako, do ovog cilja ne bismo došli da nije bilo hrvatskih branitelja, da nije bilo obrane u Domovinskom ratu, da nije bilo otpora agresiji, i da nismo pobijedili u Domovinskom ratu." Tako je, prije točno godinu dana, tadašnji premijer Sanader prokomentirao predavanje izjave o pristupu Sjevernoatlantskom ugovoru u State Departmentu, čime je Hrvatska postala punopravnom članicom NATO-a. Potom je uslijedilo: "E sada kad je Hrvatska ušla u NATO..."!

E da... Sad kad je Hrvatska ušla u NATO, već u prvoj godini članstva istovarila je u proračun omiljenog nam Saveza nešto više od tri i pol milijuna eura. Ove godine očekuje se isto toliko! Sad kad je Hrvatska ušla u NATO, aktivno doprinosi "sustavu kolektivne obrane". Pa će uskoro misiju u Afganistanu, u kojoj već ima tristo ljudi, pojačati s dodatnih dvadeset. Jer je NATO zatražio jačanje u obukama tamošnjih snaga sigurnosti. Lijepa naša će spremno i nekritički uskočiti - naravno, odobri li to Sabor, u što ne treba uopće sumnjati. Proširenje kontingenta u zemlji talibana koštat će nas ukupno oko 4 milijuna kuna za ovu godinu. Nema brige, ima se. Za proširenje misije RH pri NATO-u, dakle u Bruxellesu, novaca nema! Sad kad je Hrvatska ušla u NATO, slušamo iste parole kao i 2009.

"Hrvatska se približava... Hrvatska dubinski snima... Hrvatska će se angažirati... Hrvatska će popuniti mjesta... To nije dobro. Punih godinu dana, uz neke detalje koji nisu predstavljeni javnosti, u javnom dijelu našeg obrambenog sustava cupkamo na mjestu. Naša misija u Bruxellesu ima sve više posla, ona nije restrukturirana, nije povećana, a posao je drastično porastao. Naše Ministarstvo obrane i naše Oružane snage međunarodno su sve aktivnije, a materijalna osnova nije im osigurana", primjećuje vojni analitičar Igor Tabak.

Potpuno nepoznati gospodarski efekti

Gordana Bosanca iz Centra za mirovne studije brine što se ne vidi što je Hrvatska radila u NATO-u i oko njega u proteklih godinu dana, za što krivi i državne institucije, ali i civilno društvo, koje nije dovoljno "grizlo" na tu temu. Istodobno, brinu ga i hrvatske misije u Afganistanu i na Kosovu, ali i "dodjeljivanje dosta protokolarnih zahvala našim ljudima i stranim državljanima koji su pomogli da se uđe u NATO." No najviše je zabrinut što se ne zna "što rade ljudi koji planiraju poziciju RH u NATO-u. Oni nemaju u ovome trenutku stratešku podršku, budući da Hrvatska još uvijek nije donijela Strategiju nacionalne sigurnosti. Ja osobno tvrdim da je Strategija koja je donesena 2002. već istekla, jer kad pogledate tu Strategiju, jedan od ključnih nacionalnih ciljeva bio je ulazak u NATO. Dakle, taj cilj smo ostvarili prije godinu dana i nemamo strategiju što sad."

Jedan od glavnih argumenata za hrvatski ulazak u NATO bio je otvaranje brojnih gospodarskih vratiju. Godinu dana kasnije, gospodarski efekti potpuno su nepoznati. Čim je RH ušla u NATO, pao joj je kreditni rejting. Nakon toga je trebalo pričekati još nekoliko mjeseci da Lijepa naša postane članicom svih NATO-agencija. Tek od 1. srpnja članicom smo NAMSA-e, glavne NATO-ve agencije za logistiku. Vlada je dala sve od sebe da pomogne tvrtkama koje se požele javiti na neki od NATO-vih natječaja: osnovala je povjerenstvo! Ne baš za kopanje rude i traćenje vremena, ali nešto slično - za provedbu i ukidanje barijera u brojnim NATO-zavrzlamama.

Ali ni to nije pomoglo! "Rezultati koje smo ostvarili proporcionalni su broju naših kompanija koje su globalno konkurentne. Ono što se ostvarilo nekako je slika sposobnosti i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Srećom, imamo nekoliko kompanija koje zaista zaslužuju pažnju i treba ih prepoznati i istaći. One mogu biti model kako bi druge kompanije zaista mogle ostvariti rezultate koje svi skupa želimo. To su, prije svega, Dok-ing, Šestan-Busch, HS-Produkt... Da li je to dovoljno?! Sigurno da nije, ali da bismo imali više takvih kompanija, sveukupna razvojno-istraživačka i industrijska politika u obrambenom sektoru trebala bi se daleko kvalitetnije i konstruktivnije usmjeravati u narednom razdoblju", smatra šef saborskog izaslanstva pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a Krešimir Ćosić.

Nove članice imaju prioritet

Tvrtka "Šestan-Busch" iz Preloga poznata je po izradi vojnih kaciga, a njen suvlasnik i direktor Alojz Šestan odmah po ulasku RH u NATO učlanio se u NAMSA-u. "Dostupno nam je saznanje o svim tenderima koji se objavljuju bilo gdje u svijetu. Budući da smo mi među prvima certificirali svoje proizvode po standardima NATO-a, već osjećamo neke pomake. Preko NAMSA-e smo pokušali dobiti dva tendera. Kad je u pitanju humano razminiravanje, prodali smo nekoliko nekoliko stotina kaciga s vizirima. Sada se svi mogu ravnopravno javiti i dobiti poslove", zadovoljan je Alojz Šestan.

"Sada kad je recesija zahvatila Europu, dosta zemalja neće moći izravno nabavljati robu, nego će morati ići preko NAMSA-e. Samim time, poslovi će nam biti dostupniji. Velika je prednost što nove članice NATO-a imaju prioritet u odnosu na stare članice. Npr. ako jedna zemlja traži pet tisuća kaciga, nova članica trebala bi imati prioritet, pod uvjetom da je njen proizvod kvalitetan i da nije preskup", objašnjava Šestan.