Pogledaj još videa...

Nema opasnosti za hrvatski jezik, on će biti službeni jezik Europske unije, poručile su dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi i dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski s konferencije “Novi izazovi višejezičnosti u Europi” koja je u Dubrovniku okupila više od tristo najuglednijih europskih lingvista.

Dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi i dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski s Filozofskog fakulteta u Zagrebu vrlo su konkretne pri odgovorima na pitanja koja tište sve koji su zabrinuti za opstojnost hrvatskog jezika pa tako o prijedlogu da se u EU-u radi uštede pri prijevodima za Hrvatsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu te Crnu Goru koristi famozni hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski kažu:

- Na taj prijedlog da se nekoliko različitih, a sličnih jezika uzmu kao jedna cjelina u europskom parlamentu većina je reagirala na način da se to neće dopustiti jer, ako ništa drugo, kosi se sa samim načelom Europske unije, “jedinstvo u različitostima”.

Protokol o jeziku

Ako su se za sve članice osigurali prijevodi na njihove službene jezike, to će se učiniti i za Hrvatsku. Bilo je još nekoliko jezika koji su slični i na kojima bi se mogao primijeniti sličan prijedlog pa se o tome nije ni raspravljalo - kaže dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski, a dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi se nadovezuje:

 - Službeni jezik EU-a je onaj koji je službeni jezik države članice pa za Hrvatsku ne može vrijediti ništa nego hrvatski, nikakav hrvatsko-srpski ili kako god to nazvali. Inače, naši građani ne znaju, ali svatko od njih u kontaktu s europskom administracijom i birokracijom ima pravo svako pitanje postaviti na hrvatskom jeziku i dobiti odgovor na svom jeziku, ni tu nema mogućnosti izbjegavanja našeg jezika, to je naše pravo i pri pridruživanju i kada postanemo članovi Europske unije. To stoji u temeljnim dokumentima EU-a - rekla je dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi.

Iako je, primjerice, u predsjedničkoj kampanji bilo puno govora o (ne)znanju stranih jezika, naše ugledne filologinje kažu kako je korištenje hrvatskog jezika strogo regulirano i samim protokolom pri susretima hrvatskih i inozemnih političara. - Postoji protokol koji kaže da oni koji idu u ime Republike Hrvatske, u kontaktu s predstavnicima strane države moraju koristiti hrvatski jezik, odnosno po protokolu svatko koristi svoj jezik - kaže dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi.

- Netko može biti odličan u jeziku, ali uvijek postoji opasnost da neke stvari krivo protumači i zato je tu prevoditelj. Poželjno je da se u službenoj komunikaciji zbog toga svatko koristi svojim jezikom - veli dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski.

Znači li to da predsjednik Ivo Josipović ponekad krši protokol, dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi bez okolišanja zaključuje:

- Da, predsjednik Josipović ponekad prekrši protokol. No moramo razlikovati službeni dio i komunikaciju i onaj neformalni dio koji se posebno vidi u medijima poput rukovanja ili “odlaganja torbica”.

 Tada se komunikacijom, npr. na engleskom, stvara veza i zajedništvo sa sugovornikom. Korištenje hrvatskog jezika u službenom dijelu i pri govorima, primjerice u Ujedinjenim narodima, trebala bi biti obveza, a pri susretima daje i određenu prednost našim političarima koji znaju strane jezike jer dok se nečije riječi po protokolu prevedu na hrvatski, već se može smišljati odgovor.

Naši političari se uglavnom ipak drže protokola, a jedino je odstupao bivši premijer Ivo Sanader koji nije smio držati govore na engleskom jeziku - rekla je Glovacki Bernardi.

Sve je više primjera da se u mnogim tvrtkama u stranom vlasništvu, u čemu prednjače hotelske kuće, komunicira na engleskom jeziku, te da se od radnika kojima za obavljanje poslova ne treba znanje stranih jezika zahtijeva komunikacija s upravom na engleskom.

Dragutin Lesar, odnosno Hrvatski laburisti stoga su predložili zakon kojim bi se to reguliralo i hrvatski jezik zaštitio. Dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi i dr. sc. Vesna Muhvić Dimanovski takav zakon podržavaju.

- U Austro-Ugarskoj državni službenici koji su dolazili u Hrvatsku morali su znati hrvatski jezik, to je bio uvjet za zasnivanje radnog odnosa. Zgodan je primjer koncem 18. i početkom 19. stoljeća kada su tiskane i u Hrvatskoj izdane dvije gramatike za njemačke govornike od kojih je jedna rasprodana u roku od mjesec dana, što je danas nepojmljivo. Ta dvojezičnost je bila obostrana, Hrvati su u pravilu na sjeveru znali njemački, a isto tako su Austrijanci i Nijemci znali hrvatski - ispričala je dr. sc. Zrinjka Glovacki Bernardi navodeći da je osnovni problem u Hrvatskoj sustav obrazovanja koji nije prilagođen potrebama te da ne postoji jezična politika.

Nema sustava

- Ne uči se, a tečajevi su vrlo traženi. Stvar je u tome što nama zapravo treba. Ako idemo od gospodarskih interesa, najjači partneri su nam Austrija i Njemačka, prema tome njemački bi trebao imati puno važniju ulogu u obrazovanju, ali to nije tako jer nema izrađenog sustava - nadovezala se Glovacki Bernardi.

Prema nekim procjenama svakoga dana u svijetu nestane šest jezika.

 Irska je dobar primjer da se jedan jezik može i oživiti. Irski je prestao postojati kao govorni jezik i onda je vraćen u škole te su ga djeca učila kao strani jezik pa se ponovo počeo koristiti u komunikaciji. Danas je jedan od službenih jezika Europske unije, a sve to odigravalo se u okviru posljednjih dvadeset godina. No Irci su se pametno organizirali i sve dali u obrazovanje, što na žalost u nas nije slučaj - zaključila je dr. sc. Glovacki Bernardi.

slobodnadalmacija.hr