Pogledaj još videa...

Piše: Jagoda Radojčić
S vremena na vrijeme pažnju javnosti privuče neka popularna ekonomska ili politička tema o kojoj doslovce svi, od pjevača i traktorista do posljednje kumice na tržnici imaju nekakvo mišljenje. U pravilu negativno. Bilo da je riječ o Haagu, ino-dugu, bosanskoj epizodi Domovinskog rata, Bleiburgu, ili Piranskom zaljevu.
Ovog puta predmet takvog negativno interpretiranog interesa je MMF čiji dolazak u Hrvatsku provladini mediji i provladini ekonomisti (ponekad se čovjek upita ima li uopće onih drugih) interpretiraju kao ekonomski fijasko. Riječ je o prokušanom totalitarističkom receptu kojim vlast drži gradane u šaci i stalnom strahu, potencirajući dodatno vječnu dilemu: što će biti s nama, hoće li nas ponovno nečije bezumlje gurnuti u totalni down, upropastiti i srozati na dno života? Da li je moguće da Hrvatska riješi svoje probleme bez MMF-a? Apsolutno ne! Da li će Hrvatska u narednih 7, 8 mjeseci morati potražiti pomoć MMF-a? Apsolutno da! Čemu onda takvi kratkoročni blefovi? Jedni kažu zbog predsjedničkih izbora, drugi, zbog prijevremenih parlamentarnih izbora, treći, zbog predaha do jeseni. Svi zajedno računaju na kratko pamćenje Hrvata (prije samo nekoliko mjeseci ova je vlast negirala i samo postojanje krize, a one koji su o tome otvoreno o tome govorili i pisali, ministar je posprdno nazivao ''katastrofičarima'').
MMF se posljednji put oglasio o hrvatskoj situaciji prije nekoliko dana izjavom kako hrvatska Vlada nije tražila njegovu pomoć, o čemu su špekulirali inozemni mediji. Da je sreće, sada bi se s Vladom o izlasku iz krize dogovarao MMF koji bi čeličnom šakom smanjio državnu potrošnju i kojem na pamet ne bi palo dodatno opterećivati privredu koja i bez toga skviči na rubu davljenja, privrede kojoj je najogorčeniji neprijatelj – država. Kao što kaže stara poslovica, brojke su najbolji lijek protiv demagogije: Bruto domaći proizvod ove će godine pasti izmedu 5 i 7 posto, a zaustavljanje privrednog pada i početak oporavka mogući su tek u 2011. godini. Dugotrajniji zastoj Hrvatske na putu u EU takoder će negativno utjecati na privredu, jer samo pregovori s EU potiču izvodenje reformi u Hrvatskoj pa zastoj pregovora automatski povlači za sobom zastoj reformi. Sva tri dosadašnja rebalansa budžeta osim što su definitivno nedostatni i više kozmetičke prirode (ekonomisti predvidaju da će se pozitivni efekti poreza na prihod i povećanja PDV-a izglasanih proteklog petka ispuhati do rujna o. g.) nisu ni dodirnula najveći problem zemlje - rezanje potrošnje. Naime, budžetski prihodi su koliko-toliko rasli, ali zato rashodi unatoč najavama nisu bitno smanjeni. Najteže će biti u posljednjem tromjesečju ove godine i prvom tromjesečju iduće, kada se s tim u vezi očekuju ''nove napetosti''.
Guverner Rohatinski je nedavno doveo u uzročno-posljedičnu vezu moguć dolazak MMF-a i ''postojanje političke volje za poduzimanje radikalnijih poteza u rezanju potrošnje''. Iako se očekuje podbačaj budžetskih prihoda u ovom trenutku nema političke volje za rezanje potrošnje i smanjenje deficita. Naime, moralo bi se dirnuti u stečena prava oko pola milijuna ljudi na državnim jaslama (Hrvati s ponosom ističu kako per capita imaju najveći državni aparat na svijetu – na 9,5 stanovnika dolazi jedan državni službenik), oko pola milijuna branitelja s nepoznatim pravima a čiji se popis skriva od njih samih, s umirovljenicima kojima se već desetljećima mirovina dodjeljuje kao leno (puni radni staž je imalo 11,47 posto onih koji su umirovljeni prošle godine)…
Dirnuti u navedena prava radi rezanja potrošnje značilo bi piliti granu na kojoj sjede. A bez diranja u njihova prava nema budžetskih rezanja. A bez budžetskih rezanja nema opstanka. Jedina mogućnost koja u takvoj situaciji preostaje je – poziv MMF-u. U ovom trenutku, jedini način za pokrivanje manjka su inozemna sredstva. A da bi mogla dobiti novac iz inozemstva, država mora dokazati da je spremna štedjeti. Bez MMF-a kao jamca da će država smanjiti troškove nitko u svijetu neće Hrvatskoj vjerovati. Ali stand-by aranžman s MMF-om više nije dovoljan, sada Hrvatskoj treba i njegov novac, oko tri milijarde eura za pokrivanje deficita. Stoga će, htjela ne htjela, Vlada tokom narednih nekoliko mjeseci, po svoj prilici nakon socijalnih napetosti i nemira koji se očekuju početkom jeseni, proglasiti deficit i zatražiti pomoć MMF-a za njegovo pokrivanje, potom će donijeti program smanjenja javne potrošnje na razinu od 95 milijardi kuna te poreznom reformom rasteretiti gospodarstvo i potaknuti proizvodnju. Vladi će preostati posljednja odstupnica: Ne bi mi, al' nam je naredio MMF. Da se to kojom srećom dogodilo prije 7, 8 mjeseci, sada bi se moglo govoriti o strategiji izlaska. Ovako, o izlasku trenutno nitko i ne razmišlja. Svi se zaokupljeni negiranjem potrebe za novcima MMF-a jednako gorljivo kao što su do prije nekoliko mjeseci negirali i samo postojanje krize.