Pogledaj još videa...

Piše: Jagoda Radojčić Već skoro pola godine jedna crna ekonomska vijest sustiže drugu: masovna nezaposlenost, recesija, kriza, porast zaduženosti, pad BDP-a, pad izvoza… U stručnoj javnosti sukobljavaju se mišljenja dvije ekonomske škole: prva, pesimistička, koja zastupa procjenu da ćemo propasti do jeseni, i druga, optimistička, koja je na stanovištu da ćemo propasti tek oko Nove godine. Samo tokom travnja ove godine bez posla je u Hrvatskoj ostalo oko 10 tisuća ljudi. Pedantni statističari bilježe otkaze 4.200 radnika u preradivačkoj industriji, 3.600 trgovaca, oko 2.000 gradevinskih radnika. Uskoro će im se pridružiti više tisuća ugostiteljskih radnika (pravovremena zabrana pušenja), zaposleni na odredeno vrijeme u državnim tvrtkama (završena je izborna utrka pa više nema potrebe održavati imidž socijalne osjetljivosti), potom radnici u hrvatskim tvrtkama-izvoznicima, mesnoj industriji. Uz javno objavljene podatke, u politici zapošljavanja kao i u kriminalistici postoji tzv. tamna brojka koja obuhvaća ono što se može naslutiti ali se ne može egzaktno dokazati. Recimo, nedavno objavljeni podatak splitskog Zavoda za zapošljavanje o neutrošenim prošlogodišnjim novcima namijenjenim prekvalifikaciji, o 2/3 nezainteresiranih za sudjelovanje u programima prekvalifikacije i osposobljavanja na trošak države, a koji mjesečno iznosi 1600 kuna naknade plus troškove prijevoza do 300 kuna (e, pa sad, kad netko odbije mjesečno pokupiti od države 250 eura i ići malo u školicu, teško da se baš može smatrati socijalno ugroženim). Činjenica da se i iz države koju njeni gradani općenito smatraju socijalno neosjetljivom, u svakom trenutku može izvući bar 2 do 2,5 tisuće kuna mjesečno, po osnovi različitih poticaja, prijava za bavljenje poljoprivredom i sl. te da tome pribjegava nešto manje od 10 posto nezaposlenih svjedoči sama za sebe. Očigledno je da tu još uvijek ima manevarskog prostora, bilo da je riječ o radu na crno ili nekim drugim nevidljivim prihodima koje država tolerira logikom relaksacije socijalnih antagonizama. Medutim, stvari se vrlo brzo mijenjaju: hrvatski ekonomski analitičari prognoziraju kako prava privredna kriza tek dolazi - robni deficit na razini 23 posto BDP-a savršeno jasno pokazuje kako ništa više ne može nadomjestiti nekonkurentnost realnog sektora koju je pad inozemne potražnje totalno ogolio. Do kraja godine optimisti predvidaju dodatnih 40-ak tisuća nezaposlenih, a kod pesimista se ta brojka penje i do 60-ak tisuća. Nikakav turizam, nikakva uspješna turistička sezona ne može više spasiti hrvatsku ekonomiju. Nedavno je na tu činjenicu jasno i glasno ukazao i čovjek s najvećim moralnim i profesionalnim rejtingom u Hrvatskoj, guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski. Kako će se ove činjenice reflektirati na tržištu radne snage? Dio njih, muškarci stariji od 60 godina, žene iznad 55, dio braniteljske populacije, osobe s djelomičnim invaliditetom i s više od 20 godina staža, vjerojatno će se povući na ''rezervni položaj'' – u mirovinu, čime će dodatno negativno poremetiti trenutačni ''balans'' od dva nezaposlena na jednog zaposlenog. Hrvatska se ni u proteklom desetljeću nije uspjela približiti prihvatljivoj razini evropske zaposlenosti te u novu krizu ulazi sa začelja evropske rang-liste i po broju nezaposlenih i po udjelu aktivnog stanovništva u radnoj populaciji. Trend masovnog umirovljenja radno aktivne populacije i nagradivanja umirovljenjima tokom posljednja dva desetljeća, postepeno dolazi na naplatu: čak i kad bi se ovog trenutka svi nezaposleni stanovnici Hrvatske odjednom zaposlili, ostaje trajno poremećen odnos u kojem jedan zaposleni uzdržava dvojicu gradana što porazno djeluje na konkurentnost. Uz to, budući da će u narednim mjesecima bez posla ostati uglavnom radnici u radno intenzivnim djelatnostima, poput drvne, tekstilne, prehrambene industrije, koje će se oporavljati još godinama, oni se ni nakon prolaska krize neće moći vratiti na stari posao. Neće se imati kamo vratiti. Bude li Hrvatska u narednih nekoliko godina primljena u EU, to će dodatno povećati migracije kvalitetnih kadrova i dodatno pogoršati situaciju na tržištu rada. Drugim riječima, tektonska kretanja na tržištu radne snage koje je kriza samo dodatno ubrzala, ostavit će trajne posljedice: manji dio radne snage će poskupjeti, veći dio će pojeftiniti, dio će se na kraju ipak prekvalificirati, a znatan dio će emigrirati. Kako sada stvari stoje, u Hrvatskoj će spokojno živjeti samo preostale dvije trećine Hrvatske – djeca i umirovljenici.