Pogledaj još videa...

Telekomunikacijski posao može biti i pošten Piše: Jagoda Radojčić Već iz površne analize izvještaja o trogodišnjem razvoju telekomunikacija u zemljama Jugoistočne Evrope može se uočiti konstantan napredak crnogorskog tržišta telekomunikacija. Iako telekomunikacijsko tržište Crne Gore u ovom trenutku obuhvaća tek oko 1,1 posto od ukupnog tržišta Regije, koje iznosi oko 20 milijardi eura, riječ je o njegovom najpropulzivnijem dijelu. Konkurencija u mobilnoj telefoniji je u pravom smislu riječi zaživjela, a njen rezultat su brojni povoljni paketi koje operateri nude svojim korisnicima u borbi za što bolju poziciju na tržištu, niže cijene razgovora i razne druge povoljnosti, poput periodičnog ukidanja pretplate, povoljne cijene telefonskih aparata, udvostručene vrijednosti vaučera, besplatnih razgovora... Prema trenutačnom broju mobilnih telefona, Crna Gora je apsolutni evropski rekorder – na 620 tisuća stanovnika je nešto više od milijun i 310 tisuća korisnika. Stupanj pokrivenosti nacionalnog tržišta mobilne telefonije iznosi 211,29 posto. Izuzmu li se djeca i starci, računica jasno pokazuje da prosječan Crnogorac ima bar 3 mobitela. Broj mobilnih telefona je povećan za 25,33 posto odnosu na prošlu godinu. Tržišni udio dijele medu sobom tri operatera: Promonte (42,37 posto), T- mobile (31,72 posto) i M- tel (25,92 posto). Liberalizacija nije mimoišla ni tržište fiksne telefonije. Najveći igrač je Crnogorski Telekom u vlasništvu je Magyar Telekoma, člana Deutsche Telekom grupe, s 76,53 posto udjela, 5,84 posto posjeduju dvije hrvatske banke, a ostatak mali dioničari. Kompanija prema nekim procjenama ima akumuliranu dobit od oko 60 milijuna eura. Telekom Crne Gore godišnje ostvaruje i tri milijuna eura financijskih prihoda samo od zadržane dobiti koja je položena na račun matične banke. Medutim, za razliku od nekih susjednih zemalja, Telekom ulaže značajna sredstva u razvoj infrastrukture (u Pljevljima upravo traje izgradnja optičkih vodova od kojih jedan ide do graničnog prijelaza Ranče na granici sa Srbijom, a drugi do graničnog prijelaza Metaljka na granici sa BiH). U Crnoj Gori se precizno zna i u čijem je vlasništvu DTK-mreža. Prema posljednjim podacima u fiksnoj telefoniji, Crna Gora je u samom vrhu zemalja u Regiji: na 100 stanovnika dolazi 27 fiksnih linija što je oko 25 posto iznad regionalnog prosjeka. Najbolji pokazatelj konkurencije su cijene telefoniranja, koje u ovom trenutku najniže u Regiji: u jeftinoj tarifi (od 19 do sedam sati), minuta lokalnog razgovora košta jedan, a u standardnoj dva eurocenta. Cijena sata lokalnog razgovora s PDV-om, u jeftinoj tarifi iznosi 66 eurocenti, a u standardnoj 1,33 eura. Kod medugradskih poziva, cijena minute razgovora sa PDV-om u jeftinoj tarifi iznosi 2,9 eurocenti, sat 1,75 eura, a u skupoj 5,8 eurocenti po minutu, odnosno 3,51 eura za sat. Kod poziva prema inozemstvu u fiksnoj mreži cijena je 13 eurocenti. Minuta razgovora s fiksne prema mobilnoj mreži u jeftinoj tarifi iznosi 11 centi, a u standardnoj 22 eurocenta. Prema nedavnim izvještajima crnogorskih Internet providera, u Crnoj Gori je oko 115 tisuća registriranih korisnika Interneta. Uzme li se u obzir da isti priključak koristi više korisnika, kao i korisnike koji imaju širokopojasni pristup, procjenjuje se da ima oko 206 tisuća korisnika Interneta (oko trećine populacije). Od navedene brojke 17.775 registriranih korisnika koristi ADSL, a njihov se broj u ovoj godini povećao za 23,2 posto u odnosu na kraj prošle godine. Izdavanje licenci za fiksni bežični pristup Internetu utjecalo je na pad cijena širokopojasnog pristupa Internetu i povećanje njegove dostupnosti. Cijene za krajnje korisnike su tokom 2008. godine prepolovljene u odnosu na godinu ranije. Desetak izdanih licenci za VOIP vjerojatno će uskoro dodatno sniziti cijene, osobito u medunarodnom prometu. Ukratko, poštena regulacija telekomunikacija, sustavna demonopolizacija tržišta te stvaranje optimalnog okvira za ravnopravnu tržišnu utakmicu u relativno kratkom vremenu su dali odlične rezultate. Crnogorski primjer zorno pokazuje da telekomunikacijski posao može biti i pošten. Naime, budući da je država posljednjih nekoliko godina sustavno djelovala ozbiljno i pošteno, bez pogodovanja bilo kom sudioniku na tržištu, crnogorske su telekomunikacije u značajnoj mjeri nadrasle regionalne okvire, na zadovoljstvo njihovih gradana. Nažalost, crnogorski primjer je osamljen i nedostatan da poboljša kronično lošu telekomunikacijsku krvnu sliku Balkana.