Pogledaj još videa...

Dana 9. kolovoza 2011. godine oko 18.30 sa sestrom i djecom došla sam na parkiralište hotela Pinia u Portu na otoku Krku. Stigli smo autom marke SEAT Leon zagrebačkih registarskih oznaka s namjerom da na terasi tog prekrasnog hotela počastimo djecu sladoledom i kolačima, a sestra i ja smo planirale pojesti riblju večeru. Prije desetak dana bila sam u tom hotelu sa suprugom i djecom na odličnom ribljem ručku, što se lako može provjeriti jer smo platili VISA karticom, a račun je iznosio oko 600kn.



Na parkiralištu nas je dočekao postariji gospodin, vidno uzrujan, te nas oštro upitao jesmo li gosti hotela. Odgovorili smo da nismo, ali da smo došli na terasu na večeru. Počeo je vikati da ovdje ne smijemo parkirati i da odmah moramo otići. Začuđeno smo ga pitali zašto bismo parkirali na nogometnom igralištu udaljenom 200-tinjak metara kad ima mjesta na hotelskom parkiralištu. Gospodin je nastavio vikati da smo glupi, tj. da se samo tako pravimo i inzistirao da odmah moramo otići.



Otišla sam na recepciju i ljubaznu gospođu plave kose zamolila da pozove šefa kako bih se službeno mogla požaliti. Gospođa je odgovorila da je upravo taj stariji gospodin gazda i da ona tu ništa ne može.



Starijem gospodinu sam ponovo pokušala objasniti da nismo samo namjeravali ostaviti auto i nestati, nego smo htjeli večerati na terasi, na što je gospodin uzvratio sljedećim riječima: “Nemate vi tu što dolaziti! Vidite da je terasa puna, ne trebate nam! Dosta mi je svih vas sa zagrebačkim tablicama koji mi parkirate u dvorištu!“



Šokirana takvim riječima rekla sam da mi ne pada na pamet ikad više nogom kročiti u njegov hotel, te da ću to reći i svim svojim susjedima, prijateljima i poznanicima, na što je on vikao:“Ma ni ne morate doći nikad više, ni vi, ni itko drugi, tko vas treba?! Pa sve mi je puno!“



Ogorčeno sam odgovorila da ga sram može biti, na što je on počeo urlati:“Vi ćete meni govoriti da me sram bilo u MOJOJ kući?!“ U tom trenutku pobojala sam se za vlastitu sigurnost, okrenula se i otišla, beskrajno žalosna i razočarana. Svoju pritužbu napisala sam u knjizi žalbi TZ Malinska desetak minuta nakon incidenta.



Uzimam si za pravo ovo otvoreno pismo odaslati na čim više adresa kako bih upozorila na nedopustivo sramotno, uvredljivo i ponižavajuće ponašanje gospodina vlasnika hotela Pinia u Portu na otoku Krku.