Pogledaj još videa...

Starci odlučili investirati si u neki namještaj i napravili si kreditnu karticu i s njom hop u šibenik (nova, svježa, još nekorištena). a oni ljudi u godinama, nenavikli baratati s karticama (vjerujem da ni ja nikad neću naučiti).
''ljubazna prodavačica'' je sve pokazala što se od nje tražilo. kad je trebalo provući karticu...transakcija odbijena jer je preko dozvoljenog limita.što sad? draga prodavačica se konzultira sa svojim šefom i saopći starcima da pola računa plate na licu mjesta a drugu polovicu kad namještaj stigne, jer da je to ''praksa, mi inače tako ljudima izlazimo u susret''
ok....bijaše tada
nakon neka 2 tjedna zovu da je namještaj stigao i da dođe se platiti ostatak računa kako bi mogli dovesti namještaj na adresu. otac ode i gle čuda....može karticu provući samo do limita a ostatak platiti gotovinom.
''ljubazna prodavačica'' s početka priče sad je na godišnjem odmoru. šef priča da on nema veze s tim i da nije s njom pričao o tome. stari odustaje od cijele kupovine. no, rate od provučenog novca već su počele teći. isti šef govori da će mu vratiti taj novac ''kad se skupi u kasi''.
zovem banku jer mi je to sve nelogično. predlažu mi ili da staom povise limit da obavi kupnju ili da napravi izjavu o svemu što se desilo pa da će to oni rješavati s njima. mojima se neda ni tražiti ponovo namještaj ni čekati pa pristanu na prvo.
i tako opet stari klipsa u Prima namještaj i provlači karticu.
nakon 3-4 dana stiže namještaj.
između svega, bio je i francuski ležaj koji smo naručili u plavoj boji. izričito smo tražili tu boju. prodavačica je pitala šefa da li je čisto plavi ili sa uzorkom. rečeno je da je plavi i složili smo se s tim. no dečki što dovoze namještaj nama iskrcavat žele bordo ležaj i pokazuju mi račun na kojem piše zaista da smo kupili bordo ležaj.
zovem dućan i javlja se šef. prodavačica je još na godišnjem. on kaže da on nije to rekao u vezi boja i da ne postoji ležaj koji smo platili u plavoj boji uopće u prodaji.
osoba kojoj je bio namjenjen ležaj na kraju pristaje uzeti bordo jer ne znam ni ja za što. ja sam ga baš željela vratiti.
idemo dalje,,,,,
sastavljamo kuhinju koju smo isto kupili (tj. sastavlja je stolar pa ćemo je dovesti i samo postaviti). korito od sudopera mu nismo nosili, kao nema smisla, to se samo usadi). postavimo gornje elemente, idemo sad donje, kad gle čuda...skinemo zaštitu sa korita a ono udubine na 6 mjesta.
ujutro idemo opet u Prima namještaj. one ''ljubazne prodavačice'' i dalje nema, na godišnjem je. ni šefa nema. prodavačici koja tu radi dam sudoper i želim novi. vodi nas na izložbene primjere. prvi na koji smo došli je lijevi (nama treba desni) ali je i oštećen. drugi je baš taj što nama treba ali je oštećen. prodavačica zove skladište i pita imaju li sudoper koji se traže. dečki kažu da ima jedan. trebam u skladište. već ljuta zatražim knjigu žalbe i upišem se u nju. samo od bisa...nemam pojma da li je išta napisano suvislo.
dođemo u skladište, sudoper čeka. zamolim dečka koji tu radi da ga otvori. sudoper....oštećen. a što sad?
kažem da doma ne idem bez tog korita. zovu oni šefa (ah taj šef). mislim da je pokušao negdje nabaviti sudoper (nisam sigurna, tako sam skužila priču). nakon 10-15 min zove on nazad i poručuje mi da dođem po novce i kupim sudoper gdje hoću jer mi ne mogu riješiti.
trebam li napomenuti da se opet izgubio iz dućana kad sam došla po novce?
iz svega ovoga najogavnije mi što će ''ljubazna prodavačica'' dobiti proviziju za ovu kupnju a jedina je bila lišena nereda i riječi rečenih tih par dana.
eto šta se desi kad spojiš osobe koje ne znaju baratati s karticama i osobu koja pod svaku cijenu želi što veću proviziju.
bili smo i mi naivni i glupasti i nadasve loše informirani.ali vrijeđa ovakvo postupanje s njihove strane.