Pogledaj još videa...

Pročitavši novi prijedlog zakona o poljoprivrednom zemljištu morao sam napisati par redaka o istom jer neke stvari jako bodu u oči. 1. kažnjavanje vlasnika poljoprivrednog zemljišta koji isto ne obraduju 2. davanje neobradenog poljoprivrednog zemljišta u zakup bez pristanka njihovih vlasnika 3. pravo prvokupa od strane države/davanje u zakup. 4. U svrhu provodenja novog zakona osnovala bi se nova hrvatska Agencija za poljoprivredno zemljište. I dok je sam tekst zakona napisan profesionalno i lijepo želio bih ukazati na to što će taj zakon, ako se izglasa, značiti u praksi. Vjerujem da svakog normalnog čovjeka u posjedu pa i najmanjeg komadića poljoprivrednog zemljišta, a to obuhvaća stotine tisuća ljudi u Hrvatskoj, treba biti strah za njihovo vlasništvo. A pravo vlasništva je jedno od temeljnih ljudskih i ustavnih prava. Isto kao što su poduzetnička i tržišna sloboda po tom istom ustavu temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske. U jednoj deklarirano demokratskoj i slobodnoj državi ovaj zakon otvara velike mogućnosti za de facto razvlašćivanje malih vlasnika i oduzimanje zemljišta od nesposobnih/nepodobnih i davanje na upravljanje/u zakup podobnima/sposobnima. A odluku o tome tko je podoban/sposoban, a tko nije, trebala bi donositi na svakodnevnoj bazi planirana birokratska struktura zvana Agencija za poljoprivredno zemljište. Ovakvo centralističko upravljanje se dosada u praksi uvijek pokazalo kao loša ideja, no zašto ne probati ponovno?! Pod poljoprivrednim zemljištem smatra se SVE što nije šuma ili gradevinsko zemljište, vrtovi, okućnice, močvare, jezera, pa i poljoprivredno zemljište u gradevinskoj zoni. Da bi dakle prenamijenili gradevinsko u gradevinsko zemljište, plaćati se posebne naknade sukladno površini koja se prenamjenjuje!! Osim naravno, u slučaju golf-igrališta. Nadalje, koje će se zemljište smatrati obradeno, a koje ne, "propisati" će ministar naknadno. Hoće li to uključivati neke proizvodne kvote, direktive što se treba saditi ili ne, to će biti iznenadenje!! Dakle, posjedujete li vikendicu i/ili nešto zemljišta, ukoliko imate baku i djedu na selu, ili ste ne daj Bože nešto naslijedili, ukoliko ta ista zemlja nije "obradena" onako kako je propisao ministar, lokalna samouprava ima zakonsko pravo da vam naplati kaznu i istu oduzme na rok od tri godine uz naknadu koju vidi primjerenom (recimo par kuna). Napominjem još jednom, zakonom nije odredeno koja je zemlja "obradena", a koja nije. Ah, da.. visinu novčane kazne će ministar isto odrediti naknadno... Dosadašnji zakon predvidao je da zemlja mora biti održavana i slobodna od višegodišnjeg raslinja, što je puno logičnije, normalnije, pametnije, i u skladu s ustavom. No nekima to nije bilo dovoljno. Kome bi novi zakon pogodovao, možda se da zaključiti iz jednog propagandnog članka o jednom altruistu i čovjekoljubu, koji se uz trgovinu eto bavi i poljoprivredom u Hrvatskoj1. Indikativan je i način na koji je održana javna rasprava o nacrtu prijedloga zakona2. Politička direktiva da svo poljoprivredno zemljište mora biti obradeno je u uvjetima tržišne ekonomije najblaže rečeno neprimjerena. Što kad tržišni uvjeti nisu zadovoljeni za nešto proizvoditi? Ako zemlja nije obradena danas, ne znači da neće biti obradena sutra. EU zbog sličnih direktiva proizvodi previše hrane, vina i svega ostaloga, što za uzrok ima obaranje cijena poljoprivrednih proizvoda na samu granicu, ako ne i ispod granice isplativosti, jasno vidljivo primjerice na otkupnim cijenama mlijeka u Njemačkoj. Planiraju se poticaji za čupanje vinograda, viškovi se bacaju ili izvoze po smiješnim cijenama, a ovaj zakon nalaže da svo obradivo zemljište u Hrvatskoj ima biti obradeno (što god to značilo). Inače konfiskacija. Normalno, u tome svoj interes vide oni koji žele okrupniti zemljište na račun malih vlasnika jer mogu proizvoditi jeftinije i "konkurentnije". No ovakav zakon će imati za posljedicu tjeranje cijena hrane u podrum i /ili koncentraciju zemljišta i sredstava proizvodnje hrane u rukama malog broja ljudi, što je uzgred rečeno, opet protivno tom istom zakonu. Da ne spominjem kako se takvom direktivom destimulira veliki broj radnih mjesta koja mogu nastati recimo ekološkom proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda. Proizvodnja hrane jest strateški interes svake države, toliko je jasno, no ovakve centralističko-planske mjere jako podsjećaju na najgore dane sovjetskog komunizma i megalomanizma, vrlo su jednodimenzionalne, nepraktične, i vode uništavanju prirodnih resursa države, jer intenzivna poljoprivredna proizvodnja nije održiva na dugi rok. Takoder, Dr. Ferdo Bašić je lijepo upozorio ministra Pankretića u emisiji "Otvoreno" da predložene mjere ne postoje u drugim državama EU (da su netržišne i time nepoželjne), pa opet, oni nama izvoze hranu, a ne mi njima (možda problem ipak leži negdje drugdje) Dr. Bašić je takoder pametno natuknuo da obradivanje zemljišta nije jedini način iskorištavanja zemljišta. Skandalozan je sam način na koji se tretiraju mali vlasnici zemljišta u Hrvatskoj od strane ovog zakona; kao neki zlikovci koji namjerno ne žele ništa proizvoditi na svojim posjedima i time štetiti državnim interesima, pa ih se treba drakonski kazniti, i ista dati na iskorištavanje drugima. Ni riječi o stimuliranju, edukaciji, poticajima, samo nameti, kazne, bič. Ne bi li bilo pametnije stvoriti tržišne uvjete da se bavljenje poljoprivredom ISPLATI? Evo, pošto ministar Pankretić voli centralne sisteme predlažem državnu agenciju za otkup svih poljoprivrednih proizvoda i naknadnu distribuciju/pregovaranje s trgovačkim lancima, a ne reketarenje seljaka od strane istih; ne da seljaci prodaju svoje proizvode za 20-30% maloprodajne cijene.. Smanjenje birokracije, rezanje/ukidanje PDV-a na hranu samo su neke od mogućnosti. Nije li simptomatično da se sve reforme u ovoj državi svode na to da se onima koji imaju malo oduzme i to, i da se kao strateški interesi države promoviraju interesi bogatih i moćnih?