Pogledaj još videa...

Domaći mediji nas, poštene hrvatske vjerovnike, obično prikazuju kao nabildane mrcine s bejzbol-palicama, kao podle lihvare koji nabijaju kamatu na kamatu, kao socijalno neosjetljive bezdušnike. A uopće nije tako. Zapravo, upravo smo mi vjerovnici žrtva, nas su nategnuli, mi samo hoćemo svoje novce. Recimo vjerovnice iz sinjske Dalmatinke i dužničku braću Ladini koji nastoje izvrdati plaćanje, ili pak vjerovnike iz sisačke Željezare. Moj dužnički dušmanin – Čmarko (nije mu to baš pravo ime, ali ga moram tako zvati da me još ne tuži za javno nanošenje duševnog bola) dužan mi je 32.264,37 kuna + PDV za poslove koje sam za njega pošteno, kvalitetno i na vrijeme obavila prošle godine. Čmarkova poslovna logika, toliko tipična za hrvatsko gospodarsko bunjište posljednja dva desetljeća, može se svesti na iznimno efikasnu tehnologiju - nemam pojma o poslu, ali imam izvrsne političke veze. Ili bar svi oko njega vjeruju da je tako: ''Baš sam se malo prije čuo sa Stipom'' (fascinirani sugovornici već znaju iz njegovih ranijih priča kako je riječ osobno o g. predsjedniku), ''veli meni Damir….'' (da, da, riječ je, dakako, o ministru gospodarstva), ''pričao sam sa Zoranom'' (pogadate, riječ je o čelniku opozicije), ''poručio mi je Milan'' (Bandić Milan, gradonačelnik zagrebački). Ženski dio političkih sprega Čmarko je, prema vlastitim svjedočenjima, stjecao kroz bezbrojne erotske avanture, a njegovim čarima nisu odoljele dvije bivše ministrice, jedna bivša predsjednica Skupštine Srbije, jedna austrijska ministrica, deseci dužnosnica od lijevog do krajnje desnog krila hrvatskog političkog spektra, tušta i tma TV-voditeljica, glavnih i odgovornih urednica, odvjetnica, liječnica. Spomene se, recimo, na poslovnom sastanku neka pomoćnica ministra, a Čmarko namigne, značajno podigne obrve, pohotno obliže usne te spremno ubaci poneki sočni indiskretni detalj koji svjedoči o njegovoj intimnoj upućenosti u ''predmetnu osobu'' (primjerice, o njenom vaginalnom iscjetku ili o tome kako si je zatelebana nesretnica dala njegovo ime istetovirati na stražnjicu nakon što ju je ostavio). I što napraviti kad vam neki sirovi krkan nakon što vas vuče za nos 2,5 godine (on mi je permanentno dužan, a radila sam povremeno za njega kako bi izvukla bar dio duga) odjednom ispali da vam ne želi platiti, da mu je kompanija ''u blokadi'' te se pri tom još pozove na svoje utjecajne političke veze? Možete preplašeno podvući rep i popušit 32.264,37 kuna + PDV, a možete dignuti dreku do neba. Ja sam se odlučila za opciju B, j...le ga njegove političke veze! Odlučila sam boriti se nenasilno i strpljivo, kao Gandhi. Kao prvo, obratila sam se Fini, Trgovačkom sudu, Hrvatskoj gospodarskoj komori, Poreznoj upravi, organizacijama za zaštitu ljudskih prava u zemlji i inozemstvu, hrvatskim političkim strankama i diplomatskim predstavništvima, da mi ne bi poslije rekli, po principu – ''jeeeel, a mi pojma nismo imali'', kako o Čvarku i njegovom dugu ništa ne znaju. Nakon što sam sa 100-tinjak preporučenih pošiljki odaslala prvi val, pokrenula sam drugi: obratila sam se na adrese 50-ak klijenata za koje sam preko Čmarkove tvrtke radila. Budući da sam sve poslove prije predaje u Čmarkove ruke redovito deponirala u Autorskoj agenciji (iskreno, znala sam da će me prije ili kasnije pokušati nategnuti), nije mi uopće bilo teško dokazati da sam upravo ja autorica svih tih poslovnih analiza, baza podataka, prijevoda s 3, 4 jezika i sl. Priznajem, doduše, da sam se prilično papački osjećala kad sam ustanovila da je posao koji bi ja napravila za tri tisuće kuna i koji mi nije plaćen preko godinu dana, Čmarko uspio naplatiti i do 15 tisuća kuna (bit će da razliku u cijeni pokriva specifična težina njegovih političkih veza). Potom sam pokrenula i treći val, koji je karakterizirao osobni pristup: ''Poštovana gospodo ministrice, molim Vas da uložite sav svoj politički utjecaj da Vašeg bivšeg ljubavnika g. Čmarka nagovorite da mi plati 32.264,37 kuna + PDV…'', ''Poštovani gospodine državni tajniče…'', ''Poštovani gospodine predsjedniče…'' U četvrtom valu koji je obuhvatio susjede iz njegove zgrade, iz kvarta, klapu iz razreda, zamolila sam ih da mu u ime dobrosusjedskih odnosa i političkih sprega koje su posredstvom Čmarka koristili, pomognu otplatiti dug. U narednim valovima doći će na red Hrvatska biskupska konferencija, mediji, uprave vodovoda, braniteljske udruge, ekolozi, liječnički zbor, ljubitelji prirode, odvjetnici, medicinske sestre, planinarske udruge… Samo me smrt može zaustaviti da odustanem od svojih 32.264,37 kuna + PDV koje potražujem od Čmarka i njegove tvrtke. Kad bolje razmislim, i dobro je da mi se ovako nešto dogodilo. U moj prilično neizvjesni život ušla je doza izvjesnosti i kontinuiteta: u ovom trenutku ja ne mogu precizno reći što ću, primjerice, raditi 10. svibnja 2040. godine, ali pouzdano znam da ću i tog dana napisati i poslati bar 100-tinjak poruka da mi je Čmarko dužan 32.264,37 kuna + PDV i da ga nagovore da mi to plati. Nenasilno i strpljivo. Kao Gandhi.