Pogledaj još videa...

Piše: Jagoda Radojčić

Ako putnika namjernika kojim slučajem ove godine put nanese u Hrvatsku pa prelista neki od bezbroj oglasnika, vjerojatno će mu oko zapeti za oglase neobičnog sadržaja: ''Tarot – tumačenje snova. Što učiniti za sebe i na koji način? Nada i rješenje, ono što vam drugi neće kazati. Nazovite na broj…'' ''Kabalist i vidovnjak. Božjom snagom pomažemo i iscjeljujemo. Radimo u Zagrebu i Sisku. Nazovite na broj….'' ''Ako želite saznati što vas čeka u ljubavi, poslu, životu, nazovite (6,80 kn fiksa linija, 8,21 kn mobilna)'' ''Ako imate problema u braku i drugih problema, možete se obratiti Zvjezdici – kugla, grah i Ciganice''. Televizijski i radio-programi preplavljeni su sličnim sadržajima u širokoj lepezi od oglasa i reklama, do višesatnih kontakt emisija u kojima različiti ''mediji'' svojim viskom ili kartama uz umjerenu nadoknadu pogadaju gledateljima sudbinu, savjetuju ih, utječu na njihove živote.

Na prvi je pogled hrvatski Kazneni zakon u pogledu ovakvih aktivnosti savršeno jasan. U čl. 224. stoji: ''Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tude imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine''.
U osobito teškim okolnostima, kada je počinitelj postupao s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj bi se trebao kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Uz to, kazneni zakon člancima 244. i 245. izrijekom brani nadriliječništvo i nadriljekarništvo. Kazneni zakon se u konkretnim slučajevima očito ne primjenjuje. U sudaru hrvatske magije i hrvatskog zakona, deblji je kraj izvukao zakon.

Da ne mora biti tako pokazuje primjer iz Srbije, gdje je prije nekoliko mjeseci Republička radiodifuzijska agencija naredila svim kablovskim operaterima da ''u roku od tri dana prestanu distribuirati kanale koji u programskom sadržaju daju prostor vračarama, vidovnjacima i samozvanim prorocima koji na taj način ostvaruju profit zasnovan na lakovjernosti gledatelja''.
Nakon što su u Srbiji ostali bez jedne od mogućnosti ilegalne zarade (uz televiziju i radio imaju oni još mnogo, mnogo drugih mogućnosti), cijeli se ovaj ceh vidovnjaka, proroka, bioenergetičara, šamana i čarobnjaka poput vode prelio u susjedne zemlje.
Iako po mišljenju brojnih pravnika i kriminalista, upravo kaznena aktivnost čini suštinu njihovog tržišnog djelovanja (kad bi se isključili prijevara, nadriliječništvo i nadriljekarništvo što bi od ove aktivnosti uopće ostalo?), svim propisima unatoč, nikome od njih se u dogledno vrijeme neće dogoditi ništa osim ukoliko, kao u nedavnom slučaju čaranja bunikom istaknutog političkog dužnosnika iz Saborskog, ne bude smrtnih posljedica. Dapače, na web-stranicama različitih ''alternativnih udruga'' i istaknutih pojedinaca, sve češće se spominje skoro uvodenje čarobnjaka, vidovnjaka, stručnjaka za visak, tarot i šamana u policijsku službu, navodno u okviru specijalnog ''Odjela za forenzičnu kriptosteziju''. Ukoliko je u tim naklapanjima sadržan i djelić istine, savršeno je razumljiva i ''gromoglasna šutnja'' nadležnih organa.

Antički Grci su imali običaj prije bitaka tražiti odgovore proročici Pitiji, a njena su proročanstva bila poštovana kao istina. Brojni evropski vladari do 19. stoljeća imali su svoje proroke i vidovnjake. Veliki utjecaj na ruski dvor i političku povijest Rusije imao je i Raspućin za kojeg se vjerovalo da posjeduje magijske sposobnosti, a kažu da je i Hitler imao svog osobnog čarobnjaka.
U periodu nakon Drugog svjetskog rata, uz nekoliko egzotičnih izuzetaka, političari uglavnom nisu spremni javno priznati angažiranje magijskih stručnjaka.
Kao i druge protupravne aktivnosti, i čarobnjaštvo ima tipičan kriminalni modus operandi: seansa se zakazuje najmanje dva tjedna unaprijed. Klijent telefonom ostavlja svoje osnovne podatke - ime, datum rodenja, mjesto stanovanja i pitanje na koje želi odgovor. Razgovor se, dakako, snima, pa se već iz samog pitanja i načina govora, iscjelitelju ''javljaju'' osnovne ideje o sugovorniku. Potom u danima koji prethode seansi netko od vidovnjakovih pomagača saznaje što više o pacijentu. Kad klijent stigne na seansu, u čekaonici je uobičajena gužva, raspored kasni, a za to vrijeme ljudi razgovaraju jedni s drugima, povjeravaju se, prepričavaju svoje probleme i strahove. Ono što klijenti ne znaju, kao i u sličnom sajamskom biznisu sa šibicama i kuglicom, je kako je svaki drugi ''pacijent'' zapravo iscjeliteljev suradnik koji ima zadaću izvući iz klijenta što više ''materijala''. Na seansu ulazi najprije suučesnik, koji svom šefu-čarobnjaku sve lijepo prepriča, a potom i klijent, najčešće zapanjen činjenicom što sve vidovnjak zna o njemu. Od klijenta se tako najprije izvlači novac za naplatu seanse, a potom i za kupovinu čajeva, amajlija i čudotvornih kristala, kartonskih piramida, što je obavezna dodatna djelatnost svakog ozbiljnijeg ''proroka''. Zakazuje se i kontrolna seansa za nekoliko mjeseci, pa onda sve iz početka…

Bilo kako bilo, prijevara, nadriliječništvo i nadriljekarništvo koje kolokvijalno najčešće podvodimo pod termin - čarobnjaštvo, postali su odličan biznis koji ne traži velika ulaganja, a u kojem se uspješno ogledaju mnogi koji su propali u svojim temeljnim zanimanjima, od frizera, svodnika, domaćica i nacionalnih korifeja do portira, državnih činovnika, isluženih prostitutki i osujećenih političara. Iako je, notorno, riječ o kaznenim djelima, pa čak i kaznenim djelima u stjecaju, vlast nemoćno sliježe ramenima, slijedeći sveprisutnu poslovno-političku logiku: dok je ovaca, bit će i štofova od čiste runske vune.