Ovo sam skinuo s murter.blog i mogu reći užas. U današnje vrijeme globalizacije i otvorenog tržišta novac i pohlepa nemaju definiranih kriterija ni granica, nego diraju u život jednog mjesta. To mjesto je Murter, otok ribara, težaka, bogate prošlosti, ali i neizvjesne budućnosti. Zašto neizvjesne budućnosti? Neizvjesne budućnosti iz razloga što ljudi prodaju svoju prošlost, tradiciju i sami sebe za novac koji nudi toliku sreću, ali i još veću tugu koja od njih čini osobe bez morala, samopoštovanja i identiteta. Lažima i prevarom spremni su gaziti sve pred sobom i osigurati sebe i svoju djecu, a zaboravljaju na svoje unuke i praunuke koji se neće moći diviti svemu onome što se mogla diviti moja generacija. Prodaju svoj ponos privatizacijskim i inim "močnicima" koji ne prežu dirnuti u tisućljetnu povijest jednog mjesta i samu prirodu. Na ovaj tekst me potaknula raspamećena devastacija jednog nedirnutog dijela otoka Murtera i plana gradnje luksuznih apartmana. Ne prežući ni od čega dogovorom između lokalnih političara ("vladara") i onih istih "moćnika" spremaju se ostvariti plan pretvaranja maslinika i borove šume u "građevinsku zonu", gdje dozvolu za gradnju nebi mogli dobiti "mali" ljudi (vlasnici tih parcela), već samo spomenuti "moćnici" nakon što zemlju jeftino otkupe. S obzirom da zemlja još nije kupljena, a kamo li započeta gradnja, teško je posumnjati u bilo kakve mutne poslove. No ipak... prije izvjesnog vremena nekolicina ljudi iz Murtera stjecajem okolnosti zatekla se u jednom zagrebačkom restoranu, stol tik do jednog od tih takozvanih "moćnika", koji je držeći na stolu plan otoka objašnjavao svojim potencijalnim partnerima što misli učiniti na otoku i na koji način. Bez imalo sumnji da ljudi koji sjede stol do njega slušaju razgovor objasnio je kako će uz određenu pomoć (određena lobiranja) za male novce dobiti maslinike od lokalnih budala, a u slučaju da se nađe koji pametniji i tvrdoglaviji, da će njemu, eto, ponuditi nešto višu cijenu. Sve to nebi bilo toliko strašno da se taj dotični "gospodin" misli baviti poljoprivredom, no zaprepašćuje rećenica u kojoj on kaže da se dogovorio s načelnikom općine da će pod izlikom šumskog ili protupožarnog srediti da se napravi put koji bi prolazio oko maslinika koji će postati apartmani. U tom slučaju nako što taj "put" bude napravljen, tada će taj prostor postati građevinsko zemljište s tim da je dotični gospodin načelnik, sudeći po navodima potencijalnog investitora izjavio da obični ljudi - murterini neće nikad dobiti građevinsku dozvolu i da je dogovoreno da građevinsku dozvolu mođe dobiti SAMO potencijalni investitor. Sudeći po tome da ljudi koji su "prisluškivali" ovaj razgovor poznaju svaki metar otoka, ostali su iznenađeni s podatkom da se na tom dijelu Murtera misli bilo što graditi jer su tu nalaze samo desetljećima stari maslinici i gusta borova šuma (zeleni pojas). Nadali su se da je taj razgovor neostvaren san jednog "biznismena", ali malo, po malo, prije nekog vremena zapošeto je probijanje puta, uništavanje stoljeća starih suhozida, rušenje borova i maslina, kao i uništavanje plaže i obalnog pojasa. Zbog svega ovoga, pitam se postoji li nešto što se ne može kupiti novcem i da li su mito, korupcija i osobni interesi postali temelj našeg društva. Da li je "važan" pojedinac stvarno važniji od ljudi, kulture, običaja, tradicije i prirodnih ljepota cijelog jednog mjesta. Ovim putem pozivam mjerodavne da spriječe daljnju devastaciju koja se vrši na otoku zbog nečijih osobnih interesa. Shvaćam da smo turističko mjesto i da smještajnih kapaciteta mora biti, ali se mora znati gdje da, gdje ne. Nadam se samo da će se među nekima od vas koji ste pročitali cjelokupan tekst se naći netko tko svemu ovome može stati na kraj. Svima takvima se unaprijed zahvaljujem. > > > >

Slučaj identičan mnogim slučajevima na našoj obali. Lokalni šerifi šaraju po kartama i mijenjaju zemljišta (iz pašnjaka u građevinska i obrnuto) jedino iz vlastitih interesa. Napokon da je netko odlučio nešto reći i o tome.

imenom i prezimenom on je: Žarko Filipović(bivši prometni policajac) vlasnik poduzeća Fibis. Nekoliko tekstova o njemu slijedi: www.hnd.hr/dani_nov/2Davorka.doc arhiv.slobodnadalmacija.hr/20041027/dalmacija01.asp

Bija sam u Betini i Murteru i stvarno su oboje prekrasni. A kakvih samo kuća ima, ne bi ih se postidio ni Beverly Hills. Najviše me čudi činjenica da su one najljepše većinom prazne, vlasnici su stranci koji dođu samo ljeti (a ima i naših gastarbajtera). Nastavi li se praksa gradnje apartmana koji su ljeti puni dva mjeseca a ostatak godine zjape prazni, Murter će izgubiti svoj identitet. A umjesto da se sade novi maslinici ovi koji misle uništiti postojeće zaslužuju metak u čelo bez suvišne priče. Oni koji su odrasli u gradu i na asfaltu vjerojatno misle da je ovo zaostalo razmišljanje, ali uništiti nekom vinograd u Dalmaciji njemu je ravno ko fratru raketirati crkvu.

A od deset novih apartmana osam se proda a dva podile onima na vlasti (ne direktno na njihovo ime, ali tako na kraju ispadne). Gadi mi se taj prljavi posao i treba mu stati na kraj.

Jbg! To je naša domovina. Valjda će se nešto srediti. Sada je vatra zapaljena ;)

Ovo je kriminal ekstra kategorije

Komentar nekog kauboja www.blog.hr/komentari/id/1623965915/apartmanizacijom-protiv-pirode.html

Svaki otok ima svoju priču. Ova s Murtera je čisti kriminal, kako kažu dolje, ekstra klase. Ovo je priča s Paga. "Mala" sprega politke, prostornih planova i ekoloških udruga. www.ezadar.hr/clanak/buksa-i-palcic-kritizirali-izjave-aktivistice-cvita-soli Treba se pokrenuti to pitanje i stati tome na kraj. Cijela zemlja je katastarski nesređena a more je posebno osjetljivo jer gdje leži para tamo su i lopovi :-\

molim vas ako hocete da to detaljno istrazimo javite se na 091 6400 516, novinar 24sata

Ajd reVolting javi se i sredi to do kraja 8)

Ljetujem na Murteru ( u mjestu Murter) preko 40 godina. Moji su roditelji davne 1967. izgradili vikendicu na mjestu gdje je glavna žila kucavica između grada i glavne plaže Slanice. Svih tih godina pratim razvoj ali i pad mjesta kao turističke destinacije. U glavnini su za to krivi sami Murterini. Mogu naklapati cijelo jutro u kafiću pred poštom i ogovarati sve redom, ali su zapravo za svoje mjesto učinili jako malo, odnosno dopustili mu da se sroza iz mjesta koji je bio jedan od uzora Jadrana.Osim prekrasnog položaja ( glavne su plaže okrenute prema otvorenom moru odnosno Kornatima) i ljepote plaža na potezu od Površka preko Slanice, Čigrađe, Doca pa sve do Kosirine, nema pameti niti želje za napretkom. Hotel Colentum - propao ( oduvijek su kritike išle spram Š ibenčana i Solarisa), plaže totalno zapuštene ( gdje su javni zahodi, tuševi, uređene stazice do plaža) i pretvorene u smetlišta, kampovi rade sa 40 % u odnosu na ranija vremena ( posebna je priča u nekadašnjem kampu na Čigrađi, gdje je zemlja vraćena privatnim vlasnicima , pa sad nema ni kampa ni maslinika, ni ničega..pustoš), kuće se grade u svim postojećim stilovima, od alpskog (!?) do meksičkog ( utjecaj sapunica), Podraduč je totalno privatiziran pa se ljudi teško odlučuju na kupanje ispod kuća čiji su si vlasnici prisvojili i glavnu cestu i pojas do mora(?). Murterini, mještani, samo brbljaju i njurgaju i rade kao i ostali građani Hrvatske; za sve dosadašnje pogreške " kažnjavaju" svoje (lokalne) političare svojim glasovima na sljedećim izborima.A ovi se stalno izmjenjuju, u redovitim cikličkim krugovima, te usput "kruna" prelazi s oca na sina ( Marušići).Sramota me svake godine sve više. I ne bih se vraćala na Murter da ga - ne volim. Ali volim ga i teško mi pada sve što vidim. Kada su moji roditelji gradili kuću, rečeno je da je upravo na mjestu preko puta vidikovac i prostornim je planom bilo zabaranjeno graditi ispod ceste. Za nekoliko godina "nikla" je jedna , pa druga, pa treća.....stoga me ne čudi apartmanizacija Podvrški. Ali za koga, za boga dragoga? Koliko Murter ubire prihoda od turizma? Sezone su mu sve kraće, sve lošije organizirane i osim stalnih vikendaša, par Čeha i Slovenaca, sve je prazno.Dobro je netko rekao, gradit će se da -zjapi. Imamo se kome žaliti? Imamo, ali nećemo, jer se mirimo sa "ustaljenom lokalno - nacionalnom praksom " : šuti i ne talasaj. Hrvati su kukavice.Postoje zakoni o koncesijama, valaja postoji (jer mora) i neki PUP, pa što ne pozovu novinare iz Slobodne i ne počnu javnu kritiku.

To su lokalna pitanja i jako je teško takve stvari rješavati jer vlada zakon šake. Nema gore nego biti novinar u lokalnim novinama. Lakše je srušiti Sanadera nego ove lokalne moćnike